Povijest II. lekcija XI. : Razvoj kulture u doba narodnih vladara

GLAGOLJSKA PISMENOST U HRVATA

- početak hrvatske glagoljske tradicije najvjerojatnije treba povezati s progonom Metodovih učenik iz Moravske nakon njegove smrti 885. g.

- postoji mogućnost da je glagoljice istovremeno prodrla s juga, iz Makedonije i preko Duklje

- glagoljica je kao slavensko pismo bila pogodna za bogoslužje na narodnom jeziku

- Rimokatolička crkva propisivala je bogoslužje na latinskom, pa se je zato često glagoljica nalazila na udaru Crkve koja ju je nastojala zabraniti

- iako su splitski crkveni sabori 925. g. i 1060. g. zabranjivali slavensko bogoslužje, ono se održalo pa je 1248. g. papa Inocent IV. ipak odobrio upotrebu glagoljice u Hrvatskoj

- središte glagoljaškog pokreta bio je bizantski Krk i drugi kvarnerski otoci, odakle se glagoljaštvo širilo i na okolna područja

- najpoznatiji glagoljski natpis je Bašćanska ploča, a važna je i Valunska ploča, dvojezični (hrvatski i latinski) i dvopismeni (glagoljica i latinica) spomenik

- vrijedi istaknuti i druge glagoljske spomenike: Plominski i Krčki natpis, Senjska ploča, Grdoselski ulomak i Humski grafit

- svi ovi spomenici pripadaju prijelaznom razdoblju između oble (makedonske) i uglate (hrvatske) glagoljice

LATINSKA PISMENOST U HRVATA

- tijekom VII. i VIII. st. latinska pismenost je potpuno zamrla na području pod kontrolom hrvatskih vladara

- oskudni ulomci iz Zadra, Trogira i Splita pokazuju kontinuitet latinske pismenost u dalmatinskim gradovima

- na području kneževine Hrvatske latinska pismenost će se ponovno pojaviti u IX. st. posredstvom franačkih misionara i dalmatinskih gradova

- latinski jezik je prvotni jezik hrvatske pismenosti o čemu nam svjedoče najstariji kameni natpisi s imenima hrvatskih vladara, dužnosnika i svećenika

- latinski jezik bio je službeni jezik hrvatskog dvora, o čemu nam govori i benediktinac Gottschalk koji navodi kako se je s knezom Trpimirom razgovarao na latinskom jeziku

- najstariji tragovi rukopisa na istočnojadranskoj obali potječu s kraja VIII. st. o čemu nam svjedoči i Splitski evanđelistar

- do punog procvata pismenost dolazi tek osnivanjem benediktinskih samostana, iz čijih će skriptorija proisteći najraniji primjerci hrvatske latinske pismenosti (Časoslov opatice Čike i Vekenegin evanđelistar (XI. st.), Trogirski evanđelistar (XII./XIII. st.))

BENEDIKTINSKI SAMOSTANI - ŽARIŠTA KULTURE

- sredinom IX. st. knez Trpimir gradi prvi benediktinski samostan u Hrvatskoj, u Rižinicama između Klisa i Solina, a jedan od opata bio je Teudebert (ime govori kako je došao s područja Franačke)

- do punog procvata benediktinskog redovništva dolazi tek u drugoj polovici XI. st. kada je osnovano mnogo samostana (sv. Petra i sv. Nikole u Osoru, sv. Krševana u Zadru, sv. Ivana Evanđelista u Biogradu na moru, sv. Stjepana pod Borovima u Splitu i sv. Marije u Lokrumu)

- benediktinski samostani postaju prava žarišta pismenosti i kulture Hrvata

- neka od važnijih djela proizišla iz skriptorija samostana su: Osorski i Vekenegin evanđelistar iz XI. st., kartular samostana sv. Marije u Zadru (svjedoči o Kolomanovoj vlasti nad Zadrom) te Sumpetarski kartular (izvor za hrvatsku društvenu povijest srednjeg vijeka)

- pismo kojim su benediktinci pisali bila je beneventana, pismo koja je rođeno u benediktinskom skriptoriju u Monte Cassinu, a iz tog pisma će se razviti dalmatinski tip uglate beneventane

- uz beneventanu, latinski dokumenti i spisi ranosrednjovjekovne Hrvatske pisali su se i karolinom

CRKVENO GRADITELJSTVO

- razdoblje vladavine narodnih vladara podudara se s umjetničkim razdobljem predromanike

- predromanika se je u Hrvatskoj najviše očitovala u graditeljstvu ujedinjavanjem građevinskih oblika preuzetih iz franačkog i bizantskog graditeljstva

1. Bizantski tipovi

- hrvatski graditelji od Bizanta preuzimaju centralni oblik crkvenih građevina s kvadratnom ili kružnom tlocrtnom osnovom te način presvođenja građevina kupolom

- najpoznatija crkva centralnog oblika u Hrvatskoj je crkva sv. Donata u Zadru, s početka IX. st.

- šesterolisni centralni tip javlja se na području od Splita do Zadra, a tlocrt mu predstavlja kružna osnova sa šest polukružnih apsida okolo (crkva sv. Trojice u Splitu, crkva sv. Marije Velike u Trogiru, crkva sv. Mihovila u Pridrazi)

- sjevernodalmatinski centralni tip prepoznatljiv je po svom centralnom središnjem dijelu, presvođen kružnom ili ovalnom kupolom (crkva sv. Jurja u Rovanjskoj pod Velebitom, a ostale tri se nalaze na zadarskom otočju)

- četverolisnom-križnom tipu pripadaju crkva sv. Križa u Ninu i sv. Krševana na Krku

2. Franački tipovi

- franački utjecaj u hrvatskom graditeljstvu očituje se crkvenim građevinama longitudinalnog tipa

- najpoznatija i najočuvanija jednobrodna longitudinalna crkva jest crkva sv. Spasa na vrelu Cetine (westwerk - građevina u obliku tornja na zapadnom dijelu crkve)

- trobrodne crkve se grade od XI. st., većih su dimenzija (crkva sv. Marije i Cecilije u Biskupiji kod Knina (lokalitet Crkvina), crkva sv. Stjepana u Splitu, katedrala u Biogradu)

- južnodalmatinski kupolni tip razvio se na jugu Hrvatske, a u sebi sjedinjuje elemente franačkog i bizantskog graditeljstva, prepoznatljiv je po izduženom pravokutnom prostoru koji je na sredini natkriven kupolom (crkva sv. Petra u Omišu (lokalitet Priko), crkva sv. Mihajla u Stonu)

DVORSKO I STAMBENO GRADITELJSTVO

- arheološka istraživanja u Klisu i Biaćima kraj Trogira (mjestima gdje su stolovali hrvatski vladari) nisu mogla ustanoviti radi li se o građevinama izgrađenim za tu svrhu ili su kao dvorovi bili korišteni postojeći antički kompleksi

- stambeno graditeljstvo je vrlo slabo sačuvano zbog stalnih pregrađivanja tijekom srednjeg vijeka, ali najrasprostranjeniji tip predromaničkih kuća bila je uska višekatnica u čijem se prizemlju nalazila konoba ili dućan, i imala je barem dva stambena kata s po jednom prostorijom na svakoj razini

PLETERNA UMJETNOST

- unutrašnjost starohrvatskih crkava bila je ukrašena pleternom ornamentikom

- pleternu ornamentiku predstavljaju reljefni ukrasu u obliku pletenih lozica, križeva, palmeta, rozeta, kuka i krugova

- pleterna umjetnost proizašla je iz kasnoantičke i ranokršćanske tradicije, ali se u svom konačnom obliku približila ukusu i tradicijama novih naroda brzo se šireći iz Italije u susjedne krajeve

- hrvatsku pleternu ornamentiku izrađivali su domaći majstori koji su se izučavali u Italiji

- u Dalmaciji pleter se javlja od početka IX. st. te ostaje u upotrebi puna tri stoljeća, kad nestaje pod utjecajem romaničke umjetnosti

- na području srednjovjekovne Hrvatske razlikujemo dvije faze u razvoju ove ornamentike jer sve do druge polovice XI. st. ona nije poznavala ljudski lik već samo ukrase

- pleterne prikaze ljudskog lika nalazimo u evanđelju iz crkve sv. Nediljice te crkve sv. Lovre u Zadru, a i na dijelu prozorskih rešetki prikazana je Bogorodica (u Biskupiji kod Knina) te ploča s likom hrvatskog vladara iz splitske krstionice

Povijest II. lekcija X. : Kraljevstvo Hrvatske i Dalmacije u XI. stoljeću

UBRZANI GOSPODARSKI RAZVITAK

- XI. st. je doba općeg poleta i napretka u čitavoj Europi, pa tako i u Hrvatskoj

- vrhunac hrvatske ranosrednjovjekovne povijesti označuje vladavina Petra Krešimira IV. i Dmitra Zvonimira

- uzrok ovakvom poletu jest uznapredovala feudalizacija, a izvanjski pokazatelji ovog gospodarskog razvitka jest pojačana graditeljska djelatnost vidljiva u novim crkvenim i samostanskim zdanjima

- izgled i dimenzije ovih zdanja znatno odskaču od skromnih zdanja iz prethodnog razdoblja

- uloga župana i bana sve je veća, jer oni stječu sve veću moć

KREŠIMIROVA JADRANSKA ORIJENTACIJA - OSVAJANJE DALMACIJE

- na području ranosrednjovjekovne Hrvatske, u zaleđu jadranske obale, ne možemo govoriti o pravim gradovima, već o utvrdama kao što su Knin i Klis u kojima su stolovali hrvatski vladari

- izuzetak je bio Nin, koji je gradske elemente baštinio još od antike, a za Petra Krešimira IV. u Ninu se gradi stolna crkva sv. Marije

- upravo zbog toga Ninu su hrvatski vladari pridavali sve veću važnost te je postao sjedište biskupije i rezidencija hrvatskih vladara

- tijekom čitavog ranog srednjeg vijeka hrvatski vladari su se nastojali domoći dalmatinskih gradova kako bi svoju vlast protegnuli na čitavu obalu

- njihov pritisak na dalmatinske gradove je bio stalan, kao i proces srastanja hrvatskog zaleđa s obalom i rasta hrvatskog utjecaja u njima

- kako bi ojačao svoje pozicije na Jadranu, kralj Petar Krešimir IV. (1058. - 1074.) pažnju pridaje jačanju dotad manje važnih hrvatskih naselja na obali (Biograd i Šibenik)

- ta naselja sredinom XI. st. dobivaju prava gradska obilježja i postaju gotovo jednaki drugim dalmatinskim gradovima

- Petar Krešimir IV. je bio okrunjen u Biogradu, koji mu je ujedno bio i prijestolnica

- papa Aleksandar II. (1061. - 1073.) čuo je da je Krešimir naredio ubojstvo Gojislava (Gojče) te se je Krešimir morao oprati od krivnje pred 12 župana te mu je tada bilo vraćeno prijestolje

- vrhunac hrvatskog utjecaja je sjedinjenje obale i zaleđa u jednu političku cjelinu pod vlašću hrvatskih kraljeva

- u jednoj ispravi Petar Krešimir IV. Jadransko more naziva „naše dalmatinsko more“ (mare nostrum Dalmaticum) što potvrđuje njegovu jadransku orijentaciju

- ovo političko sjedinjenje omogućuje brže kroatiziranje dalmatinskih gradova

- u doba Petra Krešimira IV. Hrvatska je doživjela svoj najveći teritorijalni opseg

- njegovi banovi bili su Dmitar Zvonimir (upravlja Slavonijom) te Gojčo (upravlja Likom, Gackom i Krbavom)

- Dmitar Zvonimir vladao je u mađarsko ime (nasljednik Stjepana Svetoslavića), a Petar Krešimir IV. je uspio i Slavoniju uključiti u sastav hrvatske države

- svoju vladavinu je vjerojatno proširio na područje današnje Slavonije, Paganije i na dijelove BiH

- 1074. g. normanska mornarica opsjeda grad Rab, a Normane predvodi vojvoda Amiko

- normanska intervencija bila je odgovor na svrstavanje Petra Krešimira IV. na protubizantsku stranu, a Normani su bili saveznici Bizanta

- Normani dočekuju hrvatsku mornaricu u zasjedi kod Caske na Pagu i u toj borbi zarobljuju Petra Krešimira IV. te dolazi do promjene na hrvatskom prijestolju

PROTUREFORMNI POKRET

- za vladavine Petra Krešimira IV. reformni pokret u okviru Katoličke crkve bio je u punom zamahu

- pristaše reformacije zahtijevaju ukidanje simonije i nikolaitizma, zabranu nošenja brade i zabranu ženidbe za svećenike, a svjetovnim vladarima niječu pravo miješanja u crkvene poslove

- papa Nikola II. šalje u Hrvatsku svog legata Majnarda da provede odluke Lateranskog crkvenog sabora (1059. g.)

- 1060. g. na Trećem crkvenom saboru u Splitu ponovljeni su svi zahtjevi i donesena je odredba kako svi svećenici moraju znati latinski jezik

- na čelo dalmatinsko-hrvatske Crkve postavljen je osorski biskup Lovro, pristaša reformi

- protiv tih reforma pobunio se dio svećenstva koje je imalo svog protureformnog biskupa, a središte pobune bilo je područje kvarnerskih otoka (svećenik Vulfo, biskup Cededa)

- zanimljivo, i Rimska se kurija podijelila na reformnu i protureformnu stranku, tako da je uz papu Aleksandra II. postojao i protupapa Honorije

- 1063. g. sazvan je Četvrti crkveni sabor u Splitu i uz pomoć kralja svladan je otpor reformama

- reformna stranka pobjeđuje, a nju podupire i Petar Krešimir IV. o čemu svjedoče brojne darovnice samostanima (posebice onima sv. Krševana i sv. Marije u Zadru)

- u gradovima se podižu nove crkvene i samostanske građevine, a redovništvo doživljava procvat

- primjerice, samostan sv. Ivana raspolagao je najvećim zemljišnim posjedima u Hrvatskoj

DMITAR ZVONIMIR i PAPA GRGUR VII.

- budući da Petar Krešimir IV. nije imao muškog nasljednika, kraljem postaje njegov ban i suvladar Dmitar Zvonimir (1074. - 1089.) koji je imao prijestolnicu u Kninu

- Petar Krešimir IV. imao je nećaka Stjepana, ali ga je Dmitar Zvonimir smjestio u samostan sv. Stjepana pod Borovima i tako se riješio pretendenta na prijestolje

- Dmitra Zvonimira podržavala je ugarska dinastija Arpadovića budući da je njegova žena Jelena bila sestra ugarskog kralja Ladislava

- upravo će ta činjenica biti ključan čimbenik za dolazak Arpadovića na hrvatsko prijestolje

- Dmitar Zvonimir bio je izabrani, a ne nasljedni vladar te se je obratio papi Grguru VII.

- presudnu ulogu stupanju Dmitra Zvonimira na prijestolje odigrao je reformni papa Grgur VII.

- papa je trebao pouzdanu i vjernu osobu koja će reforme provesti u djelo

- početkom listopada 1075. g. u Hrvatsku je stigao papin izaslanik Gebizon, o čemu nas izvještava Zvonimirova krunidbena zavjernica

- nakon što je puk Dmitra Zvonimira prihvatio za vladara, Gebizon je Zvonimira okrunio za kralja Hrvatske i Dalmacije u crkvi sv. Petra i Mojsija u Solinu (poznata i pod imenom Šuplja crkva)

- Dmitar Zvonimir je od Gebizona primio papine darove: krunu, žezlo i mač (simbole kraljevske vlasti) i  papinsku zastavu

- zauzvrat je papi darovao samostan sv. Grgura u Vrani (kraj Biograda), obvezao plaćati mu 200 bizantskih zlatnika godišnje te sprečavati prodaju ljudi u ropstvo kao i da će pomagati Crkvu i sirotinju

- krunidba Dmitra Zvonimira označava potpunu pobjedu reformnog pokreta na istočnoj jadranskoj obali

ZVONIMIROVA VLADAVINA

- Dmitar Zvonimir je slijedio običaje svojih prethodnika te je samostane i crkve bogato darivao

- najpoznatije njegovo darivanje zabilježeno je nedugo nakon njegove smrti na kamenoj ploči pronađenoj u Jurandvoru kraj Baške na otoku Krku

- Bašćanska ploča govori o Zvonimirovom darivanju zemljišta samostanu sv. Lucije u Baškoj, a pisana je hrvatskim jezikom i glagoljicom te je najvažniji glagoljski spomenik hrvatskog srednjovjekovlja

- na Bašćanskoj ploči je prvi put u povijesti ime Hrvat i ime jednog hrvatskog vladara zabilježeno na hrvatskom jeziku

- Bašćanska ploča je sažetak Zvonimirove darovnice zapisane u samostanskom kartularu, uklesane na lijevi plutej u crkvi sv. Lucije, a sadrži čak 100 riječi u 13 redaka, a dao ju je uklesati opat Držiha

- uz Bašćansku ploču nastali su i mnogi drugi spomenici pisani glagoljicom, stoga je Zvonimirovo doba vrijeme procvata glagoljice

- za Zvonimirove vladavine nastavlja se proces stapanja hrvatskog zaleđa i obale

- Zvonimir je održavao odlične odnose s dalmatinskim gradovima, a od njegova prijateljstva s splitskim nadbiskupom Lovrom najviše je koristi imala splitska crkva koju je Zvonimir više puta darivao

- Zvonimirova vladavina je doba dobrobiti i blagostanja, država je stabilna i mirna, bez previše potresa i nemira

- Normani su ratovali protiv Bizanta tako da nisu mogli prijetiti Hrvatskoj, a čak je Zvonimir sa hrvatskom mornaricom sudjelovao u normanskom osvajanju Drača

- završen je sukob između reformne i protureformne stranke, djelatnost „popova glagoljaša“ je prešutno odobrena, a obnovljena je i ninska biskupija

ZVONIMIROVA SMRT

- Dmitar Zvonimir umro je oko 1089. g., a historiografija je dugo raspravljala je li smrt bila prirodna ili je ubijen

- isprava kralja Stjepana II. iz 1089. g. uopće ne spominje nasilnu smrt Dmitra Zvonimira

- „Ljetopis popa Dukljanina“ donosi vijest o kraljevu ubojstvu, gdje se govori kako je narod na skupu kod pet crkava na Kosovu polju kod Knina ubio Dmitra Zvonimira nakon što ih je kralj pozvao u Križarski rat

- Dukljaninova verzija je vjerojatno legenda, što nam potvrđuju i povijesne činjenice -> papa Urban II. je poziv u Križarski rat uputio tek šest godina nakon navodnog ubojstva

- Radovan, sin Dmitra Zvonimira umro je još kao dijete

- Dmitra Zvonimira naslijedio je Stjepan II. (1089. - 1091.), a budući da je bio već vrlo star nakon svega dvije godine vladavine je umro i Hrvatska je zapala u razdoblje borbi za prijestolje

Povijest II. lekcija IX. : Hrvatska u X. stoljeću

MUNCIMIR

- nakon Branimira knezom postaje Muncimir  (892.- 910.), najmlađi sin kneza Trpimira

- u nekim povijesnim izvorima pronalazimo i ime Mutimir

- glavno sjedište bio mu je knežev dvor u Biaćima kod Trogira

- ispred crkve sv. Marte u Biaćima kod Trogira Muncimir daruje splitskoj nadbiskupiji crkvu sv. Jurja u Putalju, potvrdivši tako Trpimirovu darovnicu iz 852. g.

- upravo je zbog te crkve došlo do rasprave u vezi vlasništva između ninskog biskupa Aldefreda i splitskog nadbiskupa Petra, a Muncimir je upravo darovnicom „presudio“ u korist splitskog nadbiskupa

- za njegove vladavine nastavljen je proces ujedinjenja hrvatskih zemalja, a središte države se pomiče iz okolice Solina i Trogira prema Kninu

- kao potvrda te konstatacije svjedoči nam nalaz oltarne pregrade iz 895. g. s njegovim imenom u crkvi sv. Luke u Uzdolju kod Knina (Muncimir je i sagradio tu crkvu)

- na spomenutoj pregradi piše „princeps Muncimir“, što dokazuje da se je osjećao uzvišenije od svojih prethodnika

- kao novost saziva uže savjetodavno tijelo u kojem se nalaze župani i dvorski službenici

- vodi agresivnu politiku te se upliće u borbe za vlast u Raškoj (srednjovjekovna Srbija, op. a.)

- za njegove vladavine nije bilo dramatičnih događaja, ali u susjednu Panonsku nizinu početkom X. st. dolaze Mađari, koji su često išli u pljačkaške pohode

- istovremeno, Bizant je u teškoj poziciji zbog bugarskog i arapskog pritiska

- ovi događaji uvelike utječu na zbivanja za vrijeme njegova nasljednika Tomislava

TOMISLAV

- Muncimira nasljeđuje Tomislav (910. - 928.) koji također pripada dinastiji Trpimirovića  

- nedostatak povijesnih vrela vezanih za Tomislava otežava povijesnu rekonstrukciju

- već na početku vladavine bio je suočen s mađarskim pohodima preko Save i Drave

- vodio je mnoge bitke s mađarskim kraljem Arpadom (u izvorima pronalazimo ime Atila), ali ga je uvijek natjerao u bijeg

- posljedica tih pobjeda je prelazak Dinarida te proširenje Tomislavove vlasti u savsko-dravsko međurječje, a u sastav svoje države uključuje i Sisak

- uz Mađare, velika prijetnja Tomislavu bili su i Bugari koje je vodio car Simeon

- nakon bezuspješnog zauzimanja Carigrada, bugarski car Simeon se okreće protiv bizantskih saveznika, Srbije i Hrvatske

- Simeon pobjeđuje srpskog kneza Zahariju koji bježi u Hrvatski

- povod bugarskom napadu na Hrvatsku je upravo činjenica što je Zaharija od Tomislava dobio sklonište

- Bugari su u pohodu na Hrvatsku pod vodstvom 924. g. doživjeli potpuni poraz

- njihov vojskovođa Alogobotur hametice (potpuno) je poražen od hrvatske vojske na nama nepoznatom bojištu

- bizantski car Roman I. Lakapen daje Tomislavu titulu konzula i na upravu dalmatinske gradove (Zadar, Trogir, Split) i otoke (Krk, Cres, Lošinj, Rab, Ugljan, Pašman) kao nagradu za savezništvo protiv Bugara

- Tomislav je prvi hrvatski vladar koji je pod svojom vlašću okupio Hrvatsku, Donju Panoniju i dalmatinske gradove (!)

- u prostor njegove države ulazi Paganija (Neretvanska kneževina) s otocima Bračem, Hvarom i Korčulom

- u prostor države 916. g. ulazi i Zahumlje kojim vlada knez Mihajlo Višević

- u pismu upućenom Tomislavu 925. g. papa Ivan X. za hrvatskog vladara upotrebljava kraljevsku titulu, naslovljavajući pismo na „Tomislauo rege“

- u tom pismu, među ostalim, papa moli Tomislava da se brine  nad Crkvom i duhovnim napretkom Hrvata

- sama krunidba kralja Tomislava, gdje je okrunjen i kada je okrunjen su nepoznanice

- starija hrvatska historiografija smatra da se je krunidba dogodila 925. g. na Duvanjskom polju, a taj izvor pronalazimo u „Ljetopisu popa Dukljanina“

- pop Dukljanin piše da je „u polju Dalmi“ (Delmij, Duvno/Tomislavgrad) za hrvatskog kralja okrunjen Svetopeleg/Budimir, ali je umjesto njega vladao njegov brat Tomislav

- bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet (913. - 959.) u svome djelu „De administrando imperio“  piše da hrvatska vojska broji do 60.000 konjanika, 100.000 pješaka, 80 sagena i 100 kondura

- iako su brojke vjerojatno pretjerane, poruka je jasna -> Hrvatska u Tomislavovo vrijeme predstavlja jaku regionalnu silu

CRKVENI SABORI U SPLITU

- potpadanje gradova bizantske Dalmacije pod vlast hrvatskog vladara otvorio je mogućnost stvaranja jedinstvene crkvene pokrajine i izbora njezina poglavara (metropolit)

- papa Ivan X. (914. - 928.) odobrava sazivanje crkvenog sabora na prijedlog dalmatinskih biskupa i hrvatskog biskupa Grgura

- papu je od odabira metropolita više opterećivao problem širenja glagoljice i slavenskog bogoslužja u kojima bi se moglo nalaziti kakvo krivovjerstvo (hereza) koju naziva „Metodovom doktrinom“

- stoga se 925. g. u katedrali sv. Dujma u Splitu održava Prvi crkveni sabor čiji je glavni motiv bio suzbijanje „Metodove doktrine“

- saborom su predsjedavali papini poslanici (biskupi Ivan i Leon), a prisustvovali su i hrvatski kralj Tomislav te zahumski knez Mihovil Višević

- glavna borba za metropolita vodi se između ninskog biskupa Grgura, zadarskog biskupa Formina i splitskog nadbiskupa Ivana

- ninski biskup Grgur, koji se naziva „episcopus Croatorum“ (biskup Hrvata), poziva se na činjenicu kako predstavlja brojčano dominantno slavensko stanovništvo te kako je poglavar čitavog područja na kojem se prostirala hrvatska država

- zadarski biskup Formin se poziva na to kako je Zadar glavni grad (bizantske) Dalmacije čiji je on duhovni poglavar pa je smatrao da ima pravo biti poglavar ujedinjene hrvatsko-dalmatinske crkve

- splitski nadbiskup Ivan se poziva na to kako je Splitska nadbiskupija nasljednica salonitanskih biskupa, crkvenih poglavara rimske provincije Dalmacije te kako su u splitskoj katedrali posmrtni ostaci sv. Dujma

- sabor je donio odluku kako ona crkva u kojoj počivaju kosti sv. Dujma ima prvenstvo nad svim crkvama ove pokrajine i da zakonito dobije metropolitski naslov nad svim njenim biskupijama

- time je crkveni primat na istočnoj jadranskoj obali pripao Splitskoj nadbiskupiji, odnosno splitskom nadbiskupu Ivanu

- na istom saboru je odlučeno kako nije slobodno postavljati biskupe u malim gradovima i selima, jer time biskupsko ime gubi ugled -> očito upereno protiv ninskog biskupa, jer je u Ninu u davnini nije bilo biskupa

- na Prvom crkvenom saboru je također određeno kako se ne smiju rediti glagoljaši ukoliko ne nauče latinski, no ta se odredba nije mogla provoditi zbog nedostatka svećenstva i velikom potrebnom za njima

- sami biskupi su bili mnogo zainteresiraniji za problem crkvene jurisdikcije, tako da se je malo raspravljalo o glagoljici i slavenskom bogoslužju

- ninski biskup Grgur se nije slagao s zaključcima prvog sabora te se je žalio papi na odluke prvog sabora

- 928. g. u Splitu je održan Drugi crkveni sabor, a njime je predsjedao papin poslanik Madalbert

- novi sabor potvrđuje odluku o primatu splitske crkve te ukida ninsku biskupiju

- Grguru je naloženo da izabere jednu od tri biskupije (Skradin, Delminij (Duvno)ili Sisak) gdje će biti običan sufragan splitskom nadbiskupu, a Grgur odabire Skradin za svoje novo sjedište

- crkvena organizacija na našoj obali neće dugo ostati jedinstvena, upravo stoga što je Dubrovnik 1000. g. postao nadbiskupsko i metropolitansko središte (Gornja Dalmacija, područje do Bara, Bosna, Hum i Duklja)

HRVATSKA NAKON TOMISLAVA

- Trpimir II. (o. 928. - o. 935.) i bugarski car Petar sklapaju sporazum o miru

- u vrijeme Trpimira II. i Krešimira I. (o. 935. - o. 945.) Hrvatska zadržava svoje granice i snagu koju je imala za vrijeme Tomislava

- ipak je ostalo neriješeno pitanje načela nasljeđivanja prijestolja (Hrvatska taj problem nije uspjela riješiti tijekom cijele državne nezavisnosti) te dolazi do povremenih unutarnjih borbi koje slabe snagu kraljevstva i u konačnici na prijestolje dovode ugarsku dinastiju Arpadovića na hrvatsko prijestolje

- prvi dinastički sukob događa se sredinom X. stoljeća kada vlada kralj Miroslav (945. - 949.)

- 948. g. Neretvani pobjeđuju mletačku flotu -> neuspjeli pokušaj Venecije pokoravanja Neretvana

- ban Pribina, prvi hrvatski ban kojem znamo ime i koji vlada trima ličkim županijama (Lika, Krbava, Gacka) ubija Miroslava i na prijestolje dovodi njegovog brata Mihovila Krešimira II. (949. - 969.)

- unutarnje borbe su znatno oslabile vojnu snagu hrvatske države o čemu svjedoči i Porfirogenet

- postojanje bana i značajnost njegove uloge u previranjima svjedoče kako proces integracije hrvatskih zemalja u to doba još nije završen

- slabost Hrvatske koristi i Raška te srpski knez Časlav širi svoju vlast na istočnu Bosnu, ali vlast Raške  u Bosni prestaje Časlavljevom smrću 960. g.

- Mihovil (Mihajlo) Krešimir II. osvaja „Uskoplje, Luku, Plivu i cijelu Bosnu“ preotevši je srpskom knezu (Ljetopis popa Dukljanina)

- prva imenom poznata hrvatska kraljica je Jelena, supruga Mihovila Krešimira II.

- vjerojatno potječe iz zadarske patricijske obitelji Madijevaca, a dokaz tome je zbližavanje hrvatskih vladara s tim gradom

- Jelena podiže crkvu Sv. Marije (Gospe od Otoka) u Otoku kraj Solina koja je postala mauzolej (grobnica) hrvatskih vladara, a također podiže i crkvu Sv. Stjepana

- Natpis kraljice Jelene (976. g.) pronađen u Otoku kraj Solina omogućuje rekonstrukciju genealogije hrvatskih vladara u drugoj polovici X. st.

- iz tog natpisa saznajemo kako je žena kralja Mihovila Krešimira II. te majka kralja Stjepana Držislava

- razdoblje vladavine (Stjepana) Držislava (o. 969. - o. 997.) bilo je razdoblje stabilizacije u Hrvatskoj, a njegova prijestolnica bio je Knin

- u to vrijeme Bizant je suočen s Samuilovim ustankom te kao zahvalu što nije stao na stranu neprijatelja (Stjepan) Držislav od cara Bazilija II. dobiva na upravu dalmatinske gradove i znakove kraljevske vlasti

- Toma Arhiđakon spominje kako su se od tog vremena Držislavovi nasljednici nazivali „kraljevima Hrvatske i Dalmacije“(dux magnus Croatiae et Dalmatiae) te da su bili eparsi i patriciji bizantskom caru

- Držislav uzima ime Stjepan (grč. Stephanos = okrunjeni) te je Stjepan Držislav je prvi hrvatski okrunjeni kralj (!)

- Stjepan Držislav ratuje s Venecijom čijem brodovlju njegova mornarica 996. g. nanosi poraz

- Svetoslav Suronja, Krešimir i Gojslav bili su sinovi Stjepana Držislava, dok je najstariji od njih (Svetoslav Suronja) za Držislavova života bio njegov suvladar

- Svetoslav Suronja (o. 997. - 1000.) dolazi u sukob zbog prijestolja sa svojom mlađom braćom

- ovu situaciju iskorištava Venecija, koja je najprije dalmatinskim gradovima zabranila plaćati danak hrvatskom vladaru, a zatim mletački dužd Petar II. Orseolo u vojnom pohodu 1000. g., po prvi put u povijesti, pokorava dalmatinske gradove pod mletačku vlast

- dužd Petar II. Orseolo je osvajanjem dalmatinskih gradova želio osigurati trgovački put ka istoku

- Svetoslav Suronja, ne mogavši se održati pred braćom, odlazi u Trogir, gdje dočekuje dužda te odlazi s njim u Veneciju i ženi svog sina Stjepana duždevom kćerkom Hicelom Orseolo

- Krešimir III. (1000. - 1030.) i Gojslav (1000. - o. 1020.) su uspjeli vratiti dio dalmatinskih gradova, ali pritisak Bizanta bio je prejak za kakvu odlučniju akciju

- bizantska mornarica je 1024. g. provalila u Hrvatsku zbog hrvatskog pokušaja osvajanja dalmatinskih gradova, a pritom je žena Krešimira III. odvedena u Carigrad

- Hrvatska je tako podijeljena na tri dijela: Primorska Hrvatska (vlada Krešimir III.), Posavska Hrvatska (Stjepan Svetoslavić, sin Svetoslava Suronje) te Dalmacija (formalna vlast Bizanta)

- situacija se počela mijenjati nakon smrti cara Bazilija II. (1025. g.) i svrgnuća mletačke duždevske obitelji Orseola u Veneciji (1026. g.) što omogućava ponovni uspon Hrvatske pod Petrom Krešimirom IV.

- za Stjepana I. (1030. - 1058.) dalmatinski gradovi ponovno dolaze u sastav hrvatske države

Povijest II. lekcija VIII. : Osamostaljenje Hrvatske u IX. stoljeću

Download u PDF formatu

- kneza Bornu nasljeđuje knez Vladislav (821.-835.), a njega knez Mislav (835.-845.)

- uz Mislava se vežu prvi sukobi sa Venecijom jer su plovili uz hrvatsku obalu pa su ih Hrvati pljačkali

- on i knez Neretvanske kneževine Družak potpisali su mirovni ugovor sa mletačkim duždom -> nije

dugo potrajao

- Trpimir (845.-864.) -> prva vladarska isprava je Trpimirova darovnica iz 852. g. -> daje Splitskoj

nadbiskupiji crkvu sv. Jurja u Putalju -> prvi spomen hrvatskog imena u pisanom dokumentu

-širenje i učvršćivanje kršćanstva: dolazak benediktinaca(samostan u Rižinicama kraj Klisa sa crkvom sv. Petra u kojoj se nalazi najstariji natpis sa imenom hrvatskog vladara na kamenu ); osnovana hrvatska biskupija sa sjedištem u Ninu (prvi biskup Teodozije)

-snažan vladar: porazio je „narod Grka“ (vjerojatno temu Dalmaciju) i Bugare u sjeveroistočnoj Bosni

-iako priznaje franačko vrhovništvo daje utočište krivovjercu Gottschalku kojega progoni Franačka, a taj čin pokazuje njegovu samostalnost

-imao tri sina: Petra, Zdeslava i Muncimira (Mutimira) →utemeljitelj dinastije Trpimirovića

- Domagoj (864.-876.)- u više navrata pobjeđuje Mlečane pa ga oni nazivaju: „pessimus dux

Sclavorum“ = najgori knez Slavena

-imao snažnu mornaricu koja je franačkom kralju Ludoviku II. pomogla osloboditi Bari od Arapa

-oslobođa Hrvatsku vrhovne franačke vlasti

- Zdeslav (878.-879.) je Trpimirov sin, Bizant mu pomaže u dolasku na vlast

-dalmatinski gradovi danak koji su do sada davali bizantskome caru počinju davati hrvatskome knezu-poboljšanje odnosa između bizantskih gradova u Dalmaciji i kneževa sklavinije Hrvatske

-zbačen u uroti, zbačena i bizantska vrhovna vlast Branimir(879.-892.) -> kako bi učvrstio samostalnost Hrvatske obraća se papi Ivanu VIII. s ciljem priznavanja Hrvatske neovisnosti

-papa je pismom javio Branimiru da je blagoslovio njega i hrvatski narod što je u ono vrijeme bilo jednako međunarodnom priznanju

-u vrijeme Branimira dolazi do gospodarskog napretka što se očituje u intenzivnoj gradnji crkava

- njegovo ime je ostalo uklesano u pet kamenih ulomaka iz različitih crkava(najznačajniji je ulomak iz Šopota kraj Benkovca na kojemu piše Branimir dux Cruatorum (Branimir knez Hrvata) -> najstariji zapis hrvatskoga imena na kamenu

- knez Ljudevit Posavski (810. - 823.) bio je knez Donje Panonije

- još od 812. g. znamo zasigurno da su Hrvatska i Donja Panonija bile pod vrhovnom vlašću Franaka (Mir u Aachenu)

- nakon smrti Karla Velikog, Franačku je zahvatila feudalna anarhija pa su se lokalni moćnici ponašali kao kraljevi na području svojeg teritorija

- jedan od njih, markgrof Kadaloh, furlanska marka, napredovao na područje Donje Panonije te se Ljudevit Posavski obraća caru Ludoviku Pobožnom koji mu nije uspio pomoći

- Ljudevit Posavski skuplja vojsku protiv Franačke, a Franci šalju 10 vojnih pokušaja i ni jednom ga nisu uspjeli poraziti

- nakon desetog puta bježi u kneževinu Hrvatsku u vrijeme Vladislavove vlasti

- prije kneza Vladislava vladao Borna koji je ratovao protiv Ljudevita Posavskog, ali je on umro prije nego se je Ljudevit sklonio

- dolazi do ustanka od 818. do 822. g.

-nakon smrti kneza Ljudevita, na području Donje Panonije izmjenjivala se Bugarska i Franačka

vrhovna vlast -> krajem 9. st. dolaze Mađari koji vladaju i Donjom Panonijom

- Muncimir imao dvor u Bijaćama kraj Trogira

- sin Trpimirov, vodio agresivnu vanjsku politiku te se upliće u borbe za vlast u Raškoj

- u crkvi u Uzdolju kraj Knina sam sebe titulira kao princepsa, a to znači da se doživljavao uzvišenijim od prethodnika

- pomaknuo područje vlasti, učvrstio vlast iz zaleđa dublje u unutrašnjost dalje od gradova bizantske teme

- naslijedio ga sin Tomislav (910. - 928.)

Povijest II. lekcija VII. : Doseljenje Hrvata i organizacija države

Download u PDF formatu

TEORIJE O PODRIJETLU HRVATA

- o podrijetlu i etnogenezi Hrvata postoji više teorije od kojih su tri najzastupljenije

I. Slavenska teorija

 - slavenski jezik

- u srednjovjekovnim izvorima ime Hrvati poistovjećuju se sa Slavenima -> Hrvati pleme slavenskog podrijetla

II. Gotska teorija

- temelji se na vijestima splitskog kroničara Tome Arhiđakona iz XIII. st.

- on tvrdi da su Hrvati pleme gotskog podrijetla koje se nametnulo zatečenim Slavenima

- u vrijeme Tome Arhiđakona naziv „Goti“ se upotrebljava za barbare

 III. Iransko-kavkaska teorija

- temelji se na Tanajskim (donskim) pločama

- na pločama se pojavljuju osobna imena Horouathos, Horoathos (Hrvat) koja pripadaju iranskom kulturnom krugu

- ova imena upućuju na zaključak kako je u to vrijeme u zaleđu Tanaisa (rijeke Don) postojao narod tog imena

ETNOGENEZA

- etnogeneza -> proces nastajanja nekog naroda

- etnogeneza je dugotrajan proces, a na temelju triju teorija možemo rekonstruirati hrvatsku etnogenezu:

I. Hrvati su u početku bili slavensko pleme koje je došlo u kontakt s iranskim nomadskim plemenima i preuzelo neke njihove stečevine

II. Hrvati su u početku bili iransko pleme koje je došlo u dodir sa Slavenima na području današnje Ukrajine i pod njihovim se utjecajem slaveniziralo, ali je Slavenima nametnulo svoje ime

- dolaskom na područje današnje domovine Hrvati dolaze u kontakt s romanskim stanovništvom i tako nastaje hrvatski etnikum (narod)

- snažan utjecaj Bizanta i Franačke kroz pokrštavanje

SEOBE HRVATA

- Avari i Slaveni zajedno u drugoj polovici VI. st. prodiru na područje Bizanta

- 582. g. zauzimaju Sirmium (Srijemska Mitrovica) te to prerasta u trajno slavensko naseljavanje Balkanskog poluotoka pa tako i Hrvatske

- iako bizantski pisci opisuju provale na istočni Balkan, nema sumnje da su se Slaveni naselili i zapadnije -> to nam potvrđuje pismo pape Grgura I. napisano oko 600. g. u kojem spominje Slavene u Istri te upozorava salonitanskog biskupa Maksima na slavensku opasnost

- jedini sačuvani pisani izvor o doseljenju Hrvata je „De administrando imperio“ (O upravljanju carstvom) bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta iz X. st.

- car Konstantin VII. Porfirogenet smješta dolazak Hrvata na sam početak VII. st.  u doba vladavine bizantskog cara Heraklija

- pradomovinu Hrvata naziva Bijela Hrvatska, a smješta je u današnju Poljsku oko grada Krakova

- donosi dvije verzije o doseljenju Hrvata, u XXX. i XXXI. poglavlju svojeg djela:

XXX. poglavlje -> Hrvati se u novu domovinu doseljuju pod vodstvom petorice braće (Klukas, Lobelos, Kosences, Muhlo i Hrobatos) i dvije sestre (Tuga i Buga)

  -> kad su došli u Dalmaciju naišli su na Avare s kojima su ratovali dokle god ih nisu   pobili i pokorili

XXXI. poglavlje -> Hrvate poziva bizantski car Heraklije da mu pomognu protjerati Avare što su učinili i otada su tamo trajno naseljeni

DALMACIJA NAKON DOSELJENJA HRVATA

- dolazi do propadanja gradova u unutrašnjosti budući da su bili okruženi novopridošlim Hrvatima te su izgubili vezu s okruženjem te je prekinuta njihova trgovina

- polako nestaje Salona (Solin), Scardona (Skradin), Narona (Vid kod Metkovića) i Epidaurum (Cavtat)

- stanovništvo tih gradova odlazi u gradove na obali i na otoke

- stanovništvo Salone u VII. st. bježi u Dioklecijanovu palaču iz koje će se razviti grad Split

- stanovništvo Epidauruma podiglo novo naselje na mjestu današnjeg Dubrovnika

- gradovi Krk, Osor, Rab, Zadar i Trogir nisu propali jer su mogli komunicirati i trgovati morskim putem

HRVATI U NOVOJ DOMOVINI

- nakon početnog neprijateljstva dolazi do normalizacije odnosa između Hrvata i starosjedilaca

- misija opata Martina među Hrvatima kojeg je poslao papa Ivan IV. (rodom Dalmatinac) kako bi otkupio relikvije kršćanskih mučenika i stradalih za Dioklecijana pa tako i sv. Dujma govori o normalizaciji tih odnosa

- pronalazak bizantskih zlatnika u dalmatinskom zaleđu govori o doticaju gradova na obali s zaleđem

- Hrvati se približavaju obali i postaju vješti pomorci te tako 642. g. kod Siponta u južnoj Italiji napadaju bizantske neprijatelje Langobarde

- Hrvati preuzimaju baštinu razvijenijih Romana, a jedan od najvrednijih baština jest kršćanstvo koje će Hrvati primati doseljavanjem u dalmatinske gradove pod upravom Bizanta u XI. st.

- smirivanje napetosti između dviju zajednica nastoji iskoristiti dalmatinsko svećenstvo

- o tome nas izvještava Toma Arhiđakon u djelu „Historia Salonitana“ (Salonitanska povijest)

- piše o legendarnom splitskom nadbiskupu Ivanu Ravenjaninu koji je stolovao sredinom VII. st. -> zaređuje biskupe, raspoređuje župe i privlači neuke i sirove katoličkom nauku

- pokrštavanje Hrvata bio je višestoljetni proces

- misionari su dolazili i iz Italije, Franačke, ali i iz Bizanta

- hrvatska sklavinija koja je ostala najduže nepokrštena bila je Paganija (pagan = pogan)

- krunski dokaz pokrštavanja Hrvata je Višeslavova krstionica u Ninu iz IX. st.

- materijalni dokazi su i kadionica iz Stare Vrlike i relikvijar s moćima sv. Anselma

- prva faza pokrštavanja odnosi se na prihvaćenje vjere od vladajuće elite, a druga faza njeno postupno širenje na čitavu zajednicu

- ulazak Hrvata među kršćanske narode bio je veliki događaj jer se s njime širila pismenost, kultura i obrazovanje

- nove kršćanske države su bile priznate od starih kršćanskih država u Europi te se tako poboljšavaju međudržavni odnosi

Povijest II. lekcija VI. : Sveto Rimsko Carstvo Njemačkog Naroda

Download u PDF formatu

KARLOVI NASLJEDNICI I UGOVOR U VERDUNU 843.

- franačko prijestolje je od svog oca Ludovika Pobožnog trebao naslijediti njegov najstariji sin Lotar

- ipak još za Ludovikova života dolazi do sukoba njegovih sinova zbog prava na prijestolje

- sukobi doveli do podjele Carstva Ugovorom u Verdunu 843. g.

- jedinstvena Franačka tako je podijeljena na 3 dijela:

Zapadna Franačka -> Karlo Ćelavi
Istočna Franačka -> Ludovik Njemački
Lotarova država -> Lotar

- napuštena ideja o jedinstvenom carstvu na zapadu Europe

- sukobi braće nisu prestali ni nakon podjele carstva, a ni za njihovih nasljednika

- dolazi do političke anarhije (bezvlađa) na europskom zapadu tako da zapadna Europa slabi

- Crkva pokušala amortizirati uvođenjem institucije (pravila) „Božjeg mira“ -> nastoji smanjiti sukobe na najmanju moguću mjeru

- još će se samo jednom obnoviti carstvo Karla Velikog i to od 885. do 887. g. pod vlašću zapadnofranačkog vladara Karla Debelog

SARACENI, NORMANI, MAĐARI

- ovu situaciju koriste Saraceni (Arapi), Normani i Mađari pljačkaškim naletima u IX. i X. st.

- Saraceni napadaju Europu u IX. i X. st. na području Pirineja i južne Italije

- borba sa Saracenima u južnoj Italiji traje od IX. do XII. st. kada su ih odande istisnuli Normani

- Saraceni napadaju i osvajaju Pirinejski poluotok u VIII. st. gdje osnivaju Kordobski kalifat

- borbe sa Saracenima na Pirinejima traje sve do 1492. g. -> pad zadnje islamske države Granade

- Normani („ljudi sa sjevera“) dolaze sa područja Skandinavije i kreću se prema istoku (Varjazi) i zapadu (Vikinzi)

- normanske provale nenadano otpočele oko 800. g. -> cilj napada bile zapadne obale Francuske, obale Engleske i Sredozemlje

- na području Europe Normani osnivaju dvije političko-teritorijalne jedinice:

I. oko ušća rijeke Siene u Francuskoj 911. g. -> vojvodina Normandija, na čelu je bio vojvoda Rolon

II. u južnoj Italiji nakon pobjede nad Saracenima 1130. g. -> Sicilijansko Kraljevstvo

- Mađari su treći azijski narod koji dolazi u Panonsku nizinu i to 890. g. pod vodstvom kneza Arpada

- prekidaju izravan teritorijalan dodir Zapadnih i Južnih Slavena te zaustavljaju njemačku kolonizaciju moravsko-panonskog područja

- njihove provale u zapadnu Europu prestaju 955. g. kada ih njemački car Oton I. poražava u bici na Leškom polju u blizini današnjeg grada Augsburga (Njemačka)

- od tog poraza se pacificiraju, prelaze na sjedilački način života i utemeljuju svoju državu kojoj je na čelu bio kralj

- prvi kralj bio je Stjepan I. Sveti Arpadović (997. - 1038.) i u njegovo vrijeme Mađari prihvaćaju kršćanstvo

- kristijanizacija Srednjeg vijeka obrnuta je s obzirom na kristijanizaciju Antike iz razloga što su u Srednjem vijeku kršćanstvo prvo prihvaćali najviši društveni slojevi, a zatim i niži, dok su u Antici upravo najniži društveni slojevi prvi prihvaćali kršćanstvo

SVETO RIMSKO CARSTVO NJEMAČKOG NARODA (962. - 1806.)

- Ludovik Njemački dobio Istočnu Franačku i ona postaje jezgra novog Carstva

- u početku kraljevina koja nije bila čvrsto politički ujedinjena jer pored kralja postoje vojvode i knezovi koji mu nisu vjerni

- Oton I. iz Saske dinastije slama otpor svojih vazala, poražava Mađare i u svojoj se vlasti oslanja na Crkvene moćnike (državno-crkveni sustav)

- primjećuje da je kler mnogo lojalniji od vazala jer su u biti vjerniji kršćanstvu i nemaju svoju obitelj te se mogu posvetiti Bogu i službi

- dolazi do problema u Papinskoj državi između pape i gradskog plemstva -> Oton I. podržava papu

- pape željeli obnovu carstva jer je car papin zaštitnik i označuje red u Europi

- zbog pomoći Otona I. papa ga 962. g. okrunjuje za cara Svetog Rimskog Carstva Njemačkog Naroda

- 962. g. nastaje spomenuto carstvo i carska titula prelazi u ruke njemačkim vladarima -> Prvi Reich

- Oton I. iste godine objavljuje Otonove povlastice prema kojima papinstvu potvrđuje darovanja karolinških careva, definirajući pritom svoje prvenstvo nad Papinskom Državom

- papa podređen caru i prije uvođenja u službu mora prisegnuti na lojalnost -> car je gospodar Crkve

- od Otona I. počinje borba između Crkve i države iz dvaju razloga:

I. tko ima veću vlast?

II. nastojanje Crkve da se istrgne iz svjetovne vlasti

OTONSKA RENESANSA

- otonska renesansa -> prema imenu Oton, koje su nosila prva tri cara otonske dinastije to je ime za ovo umjetničko razdoblje

- ženidbom Otona II. i bizantske princeze Teofano dolazi do spajanja bizantskih i karolinških tradicija

- iluminacije su ukrašavale rukopise koji su nastajali u samostanskim skriptorijima (pisarnicama)

- jedan od najznačajnijih skriptorija bio je samostan na otoku Reichenau u Bodenskom jezeru

- slobodnije plastično prikazivanje u umjetnosti, po prvi puta u drvu izrezbareno monumentalno raspelo kao što je Geroov križ iz katedrale u Kölnu

- prikaz Majke Božje s djetetom u krilu -> Madone u Essenu i Paderbornu

- prvi puta od Karla Velikog nalazimo monumentalne brončane spomenike -> brončana vrata u Hildesheimu i Mainzu

- za razliku od umjetnosti, graditeljstvo ostaje vjerno karolinškoj tradiciji

- dolazi do procvata književnosti koja je u velikoj mjeri vezana uz rimsko-antičku tradiciju te su djela pisana latinskim jezikom

KLINIJEVSKA REFORMA

- ideja crkvene reforme rađa se u samostanu Cluny, u francuskoj pokrajini Burgundiji

- samostan je 910. g. osnovao Vilim, vojvoda od Akvitanije, koji ga oslobađa izravne svjetovne i biskupske vlasti i podređuje ga izravno papi

- Crkvu onog vremena opterećivala laička investitura = imenovanje i postavljanje crkvenih službenika od strane osoba koji nisu dio hijerarhijske Crkve, odnosno nisu kler već su laici (vladari, feudalci)

- taj sam čin uvođenja svećenika u službu naziva se investitura

- često nekompetentne osobe imale visoke funkcije te nisu živjeli u celibatu -> nikolaitizam

- mnogi su kupovali status opada i biskupa -> simonija (prema Simonu Magu koji je htio kupiti apostolsko mjesto)

- crkveni službenici bili ovisni o onima koji su ih postavili

- Crkva se našla upletena u feudalne mreže

- upravo sloboda samostanskog života u Clunyju, obrazovanost klera i posvećenost službi daje tom samostanu primat u reformi Crkve

- u tom se samostanu razvija i gregorijansko pjevanje

- Cluny je bio benediktinski samostan -> sv. Benedikt osniva redovništvo u Italiji u VI. st. s geslom „Ora et labora“ te je jedan od zaštitnika Europe jer je osnivač redovništva na zapadu

- klinijevci su protiv simonije i nikolaitizma te protiv uplitanja svjetovne vlastu u život Crkve -> traže dokidanje laičke investiture

- u Clunyju zaživjela institucija „Božjeg mira“, a njihova reforma se širi diljem Zapada i zahvaća cijelu Crkvu

- 1059. g. na crkvenom saboru u crkvi sv. Ivana Lateranskog u Rimu odlučeno da papu ubuduće ne imenuje car, nego zbor kardinala (visoki dostojanstvenici Katoličke crkve)

- započinje spor oko laičke investiture jer je se vladari nisu htjeli odreći zbog moći koju im je pružala

- postavlja se pitanje: „tko ima veću moć, papa ili car?“

- 1073. g. papa je postao jedan od redovnika iz Clunyja, opat Hildebrand -> papa Grgur VII.

- upravo po tome papi je gregorijansko pjevanje dobilo ime

- u spisu „Dictatus papae“  govori kako je duša iznad tijela pa je i Crkva iznad države, a posebice naglašava božansko podrijetlo Crkve i njenu nepogrešivost kao i pravo pape da postavlja svjetovne vladare

- car Henrik IV. iz Salijske kuće ne prihvaća papin spis te Grguru VII. osporava pravo na položaj pape

- car Henrik IV. je zatim ekskomuniciran (izopćen) iz Crkve pa mu tako podanici nisu bili dužni lojalnost, a njemački velikaši iskorištavaju ovakav razvoj događaja da se oslobode središnje vlasti

- zbog navedenog on se ispričava papi u Canossi te dobiva oprost

- nakon oprosta vratio se i vladao ne obazirući se na papu pa tako i dalje traje sukob

- tek 1122. g. sukob završava Wormskim konkordatom između cara Henrika V. i pape Kalista II. kojim je uvedena dvostruka investitura

 - dvostruka investitura -> crkvene osobe birali drugi redovnici i oni su ih uvodili u službu predajom štapa i prstenom, a feudalci su uvodili tu imenovanu crkvenu osobu u zemaljski posjed odnosno feud dajući mu žezlo

- ovaj sukob je privremeno smiren, ali je s nešto manjim intenzitetom bio prisutan tijekom cijelog srednjeg vijeka

Povijest II. lekcija V. : Zapadni i Istočni Slaveni u ranom Srednjem vijeku

Download u PDF formatu

PODRIJETLO I RAZMJEŠTAJ SLAVENA

- slavenska pradomovina nalazila se između: rijeke Labe na zapadu i rijeke Dnjestar na istoku

Baltičkog mora na sjeveru i gorja Karpata na jugu

- dio Slavena ostaje na tom području i tijekom Velike seobe naroda

- dio njih odlazi na: 1. zapad -> Zapadni Slaveni (Česi, Poljaci, Moravci, Slovaci)

 2. jug (preko Dunava i Alpa) -> Južni Slaveni (Hrvati, Srbi, Slovenci)

 3. istok -> Istočni Slaveni (Rusi, Bjelorusi, Ukrajinci)

VELIKOMORAVSKA KNEŽEVINA

- od VII. st. pod vlašću Franačke

- Slaveni se prevođeni knezom Mojmirom početkom IX. st. (nakon smrti Karla Velikog) osamostaljuju te stvaraju Velikomoravsku kneževinu -> istočnofranačko vrhovništvo

- sjedište Velikomoravske kneževine bilo je u Velehradu na rijeci Moravi

- knez Rastislav želi smanjiti germanizaciju koju su širili franački misionari te se obraća bizantskom caru

- bizantski car šalje braću Konstantina i Metoda -> prevode liturgijske knjige na slavenski jezik, a Konstantin sastavlja i slavensko pismo glagoljicu

- nakon tri godine djelovanja Konstantin odlazi u Rim i stupa u grčki samostan i uzima redovničko ime Ćiril gdje umire 869. g.

- Metod nastavlja djelovanje te ga franački misionari optužuju za krivovjerje jer su organizirali braća organizirala liturgiju na narodnom jeziku

- papa Ivan VIII. priznaje dvojakost bogoslužja u Moravskoj i odobrava misiju

- Metoda se vraća u Velikomoravsku kneževinu gdje je postao panonski biskup

- papa Stjepan V. koji nakon Metodove smrti zabranjuje liturgiju na slavenskom jeziku u Velikomoravskoj kneževini

- njegovi se učenici nakon toga sklanjaju u druge zemlje i odlaze na jug (Bugarska, Makedonija, Hrvatska)

- Franci svrgavaju neposlušnog Rastislava i na prijestolje dovode njegovog nećaka Svjatopluka koji ponovno priznaje vrhovništvo Istočnih Franaka

- nakon njegove smrti Moravska slabi zbog prijestolnih borbi te  je u X. st. osvajaju Mađari

POLJSKA

- početkom IX. st. Poljaci su bili podijeljeni na veći broj plemena i kneževina

- najznačajnija je bila kneževina Velika Poljska sa središtem u Gnieznu

- Velikom Poljskom je vladala dinastija Pjastovića

- Velika Poljska je služila kao jezgra okupljanja drugih poljskih kneževina -> Mješko I. Pjastović započinje proces ujedinjenja poljskih zemalja

- Poljaci prihvaćaju kršćanstvo kao važan element europskog identiteta -> 968. g. prva poljska biskupija u Poznanu

- njegov sin Boleslav I. Hrabri (995. - 1025.) je najznačajniji vladar poljske ranosrednjovjekovne povijesti

- kao knez Velike Poljske proširio je granice države  te se 1025. g. okrunio za kralja Poljske

- nakon njegove smrti Poljska je izgubila dijelove teritorija zbog prijestolnih borbi i jakih susjeda (Sveto Rimsko Carstvo Njemačkog Naroda i Kijevska Rusija)

- poljski kraljevi priznaju njemačko vrhovništvo te se u XII. st. Poljska se raspada na manje dijelove

ČEŠKA

- dva plemena vode ujedinjene čeških plemena:

I. pleme Čeha kojim vladaju Pšemislovići -> šire svoju vlast na druga češka plemena

II. pleme Hrvata na čelu s knezom Slavnikom -> okuplja drugi dio čeških plemena

- između plemena Čeha i Hrvata dolazi do sukoba -> krajem X. st. pobjeđuju Česi i likvidiraju sve Slavnikove potomke

- praški biskup Vojtjeh Adalbert bio je sin kneza Slavnika te je bio prognan

- bježi kod poganskih Prusa koja pokušava pokrstiti te umire mučeničkom smrću -> prvi poljski svetac

- Pšemislovići se nastoje osloboditi njemačkog političkog i crkvenog utjecaja -> trajna nestabilnost zbog izmjenjivanja razdoblja neovisnosti s razdobljem vazalne podložnosti Njemačkoj

RUSIJA

- ime Rus prvi put spominje gotski povjesničar Jordanes u VI. st. -> izraz za savez ruskih plemena oko grada Kijeva

- područje Kijevske Rusije je povijesna jezgra ruske države i prvi centar ujedinjenja

- drugo važno područje bilo je na sjeveru oko grada Novgoroda -> 870. g. osvojen od strane Varjaga (Vikinga)

- varjaški vođa Rjurik proglašava se vojnim zapovjednikom grada -> Novgorod je drugi centar ujedinjenja

- uskoro Varjazi osvajaju Kijev koji postaje glavni grad njihove države -> pod njihovom vlašću ujedinjeno sjeverno i južno rusko područje

- Rusi dolaze u kontakt sa naprednijim Bizantom -> snažan utjecaj bizantske tradicije -> kršćanstvo dolazi iz Bizantskog Carstva

- knez Vladimir Sveti (978. - 1015.) uspostavlja političko i vjersko jedinstvo -> vrhunac ruske ranosrednjovjekovne povijesti

- knez Vladimir Sveti zbog svojih zasluga u širenju vjere stekao je nadimak „Jednak Apostolu“

- zbog unutarnjih borbi za vlast Kijevska Rusija se raspada u XII. st. na manje dijelove