Povijest II. lekcija VII. : Doseljenje Hrvata i organizacija države

Download u PDF formatu

TEORIJE O PODRIJETLU HRVATA

- o podrijetlu i etnogenezi Hrvata postoji više teorije od kojih su tri najzastupljenije

I. Slavenska teorija

 - slavenski jezik

- u srednjovjekovnim izvorima ime Hrvati poistovjećuju se sa Slavenima -> Hrvati pleme slavenskog podrijetla

II. Gotska teorija

- temelji se na vijestima splitskog kroničara Tome Arhiđakona iz XIII. st.

- on tvrdi da su Hrvati pleme gotskog podrijetla koje se nametnulo zatečenim Slavenima

- u vrijeme Tome Arhiđakona naziv „Goti“ se upotrebljava za barbare

 III. Iransko-kavkaska teorija

- temelji se na Tanajskim (donskim) pločama

- na pločama se pojavljuju osobna imena Horouathos, Horoathos (Hrvat) koja pripadaju iranskom kulturnom krugu

- ova imena upućuju na zaključak kako je u to vrijeme u zaleđu Tanaisa (rijeke Don) postojao narod tog imena

ETNOGENEZA

- etnogeneza -> proces nastajanja nekog naroda

- etnogeneza je dugotrajan proces, a na temelju triju teorija možemo rekonstruirati hrvatsku etnogenezu:

I. Hrvati su u početku bili slavensko pleme koje je došlo u kontakt s iranskim nomadskim plemenima i preuzelo neke njihove stečevine

II. Hrvati su u početku bili iransko pleme koje je došlo u dodir sa Slavenima na području današnje Ukrajine i pod njihovim se utjecajem slaveniziralo, ali je Slavenima nametnulo svoje ime

- dolaskom na područje današnje domovine Hrvati dolaze u kontakt s romanskim stanovništvom i tako nastaje hrvatski etnikum (narod)

- snažan utjecaj Bizanta i Franačke kroz pokrštavanje

SEOBE HRVATA

- Avari i Slaveni zajedno u drugoj polovici VI. st. prodiru na područje Bizanta

- 582. g. zauzimaju Sirmium (Srijemska Mitrovica) te to prerasta u trajno slavensko naseljavanje Balkanskog poluotoka pa tako i Hrvatske

- iako bizantski pisci opisuju provale na istočni Balkan, nema sumnje da su se Slaveni naselili i zapadnije -> to nam potvrđuje pismo pape Grgura I. napisano oko 600. g. u kojem spominje Slavene u Istri te upozorava salonitanskog biskupa Maksima na slavensku opasnost

- jedini sačuvani pisani izvor o doseljenju Hrvata je „De administrando imperio“ (O upravljanju carstvom) bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta iz X. st.

- car Konstantin VII. Porfirogenet smješta dolazak Hrvata na sam početak VII. st.  u doba vladavine bizantskog cara Heraklija

- pradomovinu Hrvata naziva Bijela Hrvatska, a smješta je u današnju Poljsku oko grada Krakova

- donosi dvije verzije o doseljenju Hrvata, u XXX. i XXXI. poglavlju svojeg djela:

XXX. poglavlje -> Hrvati se u novu domovinu doseljuju pod vodstvom petorice braće (Klukas, Lobelos, Kosences, Muhlo i Hrobatos) i dvije sestre (Tuga i Buga)

  -> kad su došli u Dalmaciju naišli su na Avare s kojima su ratovali dokle god ih nisu   pobili i pokorili

XXXI. poglavlje -> Hrvate poziva bizantski car Heraklije da mu pomognu protjerati Avare što su učinili i otada su tamo trajno naseljeni

DALMACIJA NAKON DOSELJENJA HRVATA

- dolazi do propadanja gradova u unutrašnjosti budući da su bili okruženi novopridošlim Hrvatima te su izgubili vezu s okruženjem te je prekinuta njihova trgovina

- polako nestaje Salona (Solin), Scardona (Skradin), Narona (Vid kod Metkovića) i Epidaurum (Cavtat)

- stanovništvo tih gradova odlazi u gradove na obali i na otoke

- stanovništvo Salone u VII. st. bježi u Dioklecijanovu palaču iz koje će se razviti grad Split

- stanovništvo Epidauruma podiglo novo naselje na mjestu današnjeg Dubrovnika

- gradovi Krk, Osor, Rab, Zadar i Trogir nisu propali jer su mogli komunicirati i trgovati morskim putem

HRVATI U NOVOJ DOMOVINI

- nakon početnog neprijateljstva dolazi do normalizacije odnosa između Hrvata i starosjedilaca

- misija opata Martina među Hrvatima kojeg je poslao papa Ivan IV. (rodom Dalmatinac) kako bi otkupio relikvije kršćanskih mučenika i stradalih za Dioklecijana pa tako i sv. Dujma govori o normalizaciji tih odnosa

- pronalazak bizantskih zlatnika u dalmatinskom zaleđu govori o doticaju gradova na obali s zaleđem

- Hrvati se približavaju obali i postaju vješti pomorci te tako 642. g. kod Siponta u južnoj Italiji napadaju bizantske neprijatelje Langobarde

- Hrvati preuzimaju baštinu razvijenijih Romana, a jedan od najvrednijih baština jest kršćanstvo koje će Hrvati primati doseljavanjem u dalmatinske gradove pod upravom Bizanta u XI. st.

- smirivanje napetosti između dviju zajednica nastoji iskoristiti dalmatinsko svećenstvo

- o tome nas izvještava Toma Arhiđakon u djelu „Historia Salonitana“ (Salonitanska povijest)

- piše o legendarnom splitskom nadbiskupu Ivanu Ravenjaninu koji je stolovao sredinom VII. st. -> zaređuje biskupe, raspoređuje župe i privlači neuke i sirove katoličkom nauku

- pokrštavanje Hrvata bio je višestoljetni proces

- misionari su dolazili i iz Italije, Franačke, ali i iz Bizanta

- hrvatska sklavinija koja je ostala najduže nepokrštena bila je Paganija (pagan = pogan)

- krunski dokaz pokrštavanja Hrvata je Višeslavova krstionica u Ninu iz IX. st.

- materijalni dokazi su i kadionica iz Stare Vrlike i relikvijar s moćima sv. Anselma

- prva faza pokrštavanja odnosi se na prihvaćenje vjere od vladajuće elite, a druga faza njeno postupno širenje na čitavu zajednicu

- ulazak Hrvata među kršćanske narode bio je veliki događaj jer se s njime širila pismenost, kultura i obrazovanje

- nove kršćanske države su bile priznate od starih kršćanskih država u Europi te se tako poboljšavaju međudržavni odnosi