Povijest II. lekcija XIX. : Dinastičke promjene

Download u PDF formatu

HRVATSKA NAKON ZVONIMIRA

- nakon smrti Dmitra Zvonimira u prvi plan izbijaju prijestolne borbe koje slabe hrvatsku državu

- Radovan, sin Dmitra Zvonimira, umro je još za očeva života te je na prijestolje 1089. g. došao Stjepan II. (1089. - 1091.), nećak Petra Krešimira IV., koji je do tada boravio u samostanu

- Stjepan II. nije bio u stanju uspostaviti jaku središnju vlast poput svojih prethodnika pa su zemljom zavladali velikaši, ne priznajući kraljevu vlast, koja se osjećala samo u priobalju

- 1091. g. smrću kralja Stjepana II. nestaje hrvatske vladarske dinastije Trpimirovića

- nakon toga dolazi do novih borbi za prijestolje kojeg se je nastojala domoći Zvonimirova udovica Jelena uz pomoć svog brata, ugarskog kralja Ladislava Arpadovića

- Ladislav Arpadović je u takvoj situaciji vidio dobru priliku da se domogne hrvatske kraljevske krune te je 1091. g. provalio u Hrvatsku brzo napredujući kroz ravničarske predjele između Drave i Kupe

- Ladislavov prodor južno od Kupe nailazio je na poteškoće budući da je mađarska konjica sporo napredovala, a često je nailazila i na zasjede gdje je gubila brojno ljudstvo

- bizantski car bojao se ugarskog prodora do mora i gubitka dalmatinskih gradova pa je naveo nomadski narod Kumana da provale u Ugarsku, što je Ladislava prisililo na povratak

- Ladislav je u svome pohodu tako osvojio Slavoniju koju je počeo vezivati za Ugarsku, a osvojenim područjem je kao kraljev zamjenik upravljao Ladislavov nećak Almoš, koji je imao titulu hercega

POHOD KOLOMANA ARPADOVIĆA

- dijelom područja južno od Kupe, koje Ladislav nije osvojio, zavladao je oko 1093. g. kralj                     Petar Svačić (Snačić) kojemu je središte bio grad Knin (povijesni izvor: Šimun de Keza, XIII. st.)

- novi hrvatski kralj Petar Svačić je smetao ugarskim planovima o osvajanju cijele Hrvatske pa je Ladislavov nasljednik Koloman poslao ugarsku vojsku u Hrvatsku da ubije Petra Svačića

- dolazi do Bitke na Gvozdu (mađ. Patur Gozdia) oko 1097. g. u kojoj je hrvatska vojska poražena, a sam je kralj Petar Svačić poginuo

- mjesto održavanja bitke do danas nije potpuno razjašnjeno budući da većina povjesničara tvrdi da se bitka vodila podno Petrove gore na Kordunu, dok jedan dio povjesničara smatra da je bitka vođena na Maloj Kapeli gdje postoji lokalitet pod nazivom Gvozd

- nakon kraljeve pogibije dio hrvatskog plemstva i dalje je pružao otpor Kolomanu, strahujući za svoje posjede i povlastice

- Koloman je u to vrijeme imao velikih problema s rusko-kumanskim napadima pa se je odlučio na dogovor

- donesen je sporazum poznat pod nazivom Pacta Conventa (Zaključeni sporazumi) prema kojem je ugarski kralj Koloman obećao izaslanstvu dvanaest hrvatskih plemićkih rodova da će uživati sva svoja dobra i posjede te da neće plaćati nikakve poreze ili daće, već će jedino morati vršiti vojnu službu za kralja

- zauzvrat je hrvatsko plemstvo prihvatilo Kolomana za kralja

- iako je neki sporazum tom prigodom zasigurno bio postignut, to svakako nije Pacta Conventa, koji je starija hrvatska historiografija smatrala državno-pravnim ugovorom između Ugarskog i Hrvatskog Kraljevstva

- osim što je riječ očito o staleškoj povlastici koja se isključivo odnosila na plemstvo, dokument je najvjerojatnije nastao tek u XIV. st. kada ga je niže plemstvo dalo sastaviti s namjerom da dokaže kako njihova prava navodno potječu još iz Kolomanova doba

- Pacta Conventa sastavljena je u XIV. st. na temelju Trogirskog kodeksa Salonitanske povijesti

UGARSKO-HRVATSKA PERSONALNA UNIJA

- nakon postignutog dogovora Koloman je 1102. g. bio okrunjen u Biogradu za hrvatskog kralja

- ovim činom je Hrvatska ušla u državnu zajednicu s Ugarskom te je stvoreno Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo koje je po svom uređenu bila personalna unija

- personalna unija je državna zajednica u kojoj su dvije ili više država povezane samo osobom vladara, dok u svim ostalim poslovima zadržavaju samostalnost i posebnost

- posebnost Hrvatske u odnosu na Ugarsku se ogleda i u činjenicu da su se Arpadovići sve do sredine XIII. st. uz ugarsku krunu sv. Stjepana krunili i zasebnom krunom Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije

- Koloman je nakon krunjenja svoju vlast odlučio proširiti i na dalmatinske gradove, koji su u previranjima nakon Zvonimirove smrti najprije potpali pod bizantsku, a potom pod mletačku vlast

- do 1107. g. većina dalmatinskih gradova je priznala Kolomanovu vlast, a on im je zauzvrat potvrdio stare i dao nove povlastice

- o Kolomanovu osvajanju dalmatinskih gradova svjedoči i zvonik uz crkvu sv. Marije u Zadru, koji je kralj Koloman dao podići u spomen na ove događaje

- na natpisu uklesanom na prvom katu zvonika spominje se Kolomanov boravak u Zadru 1105. g.

- kasniji događaji će ipak pokazati kako Arpadovići neće imati snage održati svoju vlast u udaljenim dalmatinskim gradovima

POLOŽAJ HRVATSKE U ZAJEDNIČKOJ DRŽAVI

- Hrvatskom su kao kraljevi namjesnici upravljali hercezi i banovi

- oni su uz kralja bili vrhovni upravitelji i suci u kraljevstvu te vrhovni zapovjednici hrvatske vojske, a imali su i pravo sazivati sabore

- u administrativnom pogledu Hrvatska je bila podijeljena na županije kojima su upravljali župani

- župane više nije imenovao narod, kao u prethodnom razdoblju, već je to činio kralj

- središta županija bila su utvrđena gradovima (kastrumima) koji su ujedno bili i njihovim glavnim obrambenim točkama

- pod kastrumima s vremenom su se razvijala podgrađa (suburbiji) iz kojih su nastali slobodni gradovi

- središte Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva bilo je u Panonskoj nizini, daleko od mora, pa se je vlast Arpadovića jače osjećala u Slavoniji

- u Slavoniji se osnivaju županije po mađarskom uzoru, ubiru se porezi, posjedi se dijele mađarskim plemićima, a ovo se područje nastoji i u crkvenom pogledu približiti Ugarskoj

- u tu svrhu Ladislav Arpadović je 1094. g. osnovao Zagrebačku biskupiju koju je podredio Ostrogonskoj nadbiskupiji iz Ugarske

- tim je činom Splitska nadbiskupija ostala ograničena na područje južno od Kupe

- svjedočanstvo o osnivanju Zagrebačke biskupije sačuvano je u ispravi ostrogonskog nadbiskupa Felicijana iz 1134. g. koji govori kako je prvi zagrebački biskup bio Čeh po imenu Duh te je sa sobom u Zagreb donio vrijedne crkvene knjige

- vlast Arpadovića južno od Gvozda bila je slabija nego u Slavoniji

- južno od Gvozda umjesto ugarskog županijskog sustava provedenog u Slavoniji u velikoj mjeri opstale su starohrvatske plemenske župe te na tom području kraljevska blagajna nije ubirala poreze

- nepostojanje središnje vlasti na području južno od Gvozda omogućilo je postupno jačanje i uzdizanje hrvatskog plemstva koje će gotovo samostalno upravljati svojim područjem

- kraljevsku vlast u Hrvatskoj južno od Gvozda obnovit će tek Ludovik I. Anžuvinac sredinom XIV. st.