Povijest II. lekcija IX. : Hrvatska u X. stoljeću

MUNCIMIR

- nakon Branimira knezom postaje Muncimir  (892.- 910.), najmlađi sin kneza Trpimira

- u nekim povijesnim izvorima pronalazimo i ime Mutimir

- glavno sjedište bio mu je knežev dvor u Biaćima kod Trogira

- ispred crkve sv. Marte u Biaćima kod Trogira Muncimir daruje splitskoj nadbiskupiji crkvu sv. Jurja u Putalju, potvrdivši tako Trpimirovu darovnicu iz 852. g.

- upravo je zbog te crkve došlo do rasprave u vezi vlasništva između ninskog biskupa Aldefreda i splitskog nadbiskupa Petra, a Muncimir je upravo darovnicom „presudio“ u korist splitskog nadbiskupa

- za njegove vladavine nastavljen je proces ujedinjenja hrvatskih zemalja, a središte države se pomiče iz okolice Solina i Trogira prema Kninu

- kao potvrda te konstatacije svjedoči nam nalaz oltarne pregrade iz 895. g. s njegovim imenom u crkvi sv. Luke u Uzdolju kod Knina (Muncimir je i sagradio tu crkvu)

- na spomenutoj pregradi piše „princeps Muncimir“, što dokazuje da se je osjećao uzvišenije od svojih prethodnika

- kao novost saziva uže savjetodavno tijelo u kojem se nalaze župani i dvorski službenici

- vodi agresivnu politiku te se upliće u borbe za vlast u Raškoj (srednjovjekovna Srbija, op. a.)

- za njegove vladavine nije bilo dramatičnih događaja, ali u susjednu Panonsku nizinu početkom X. st. dolaze Mađari, koji su često išli u pljačkaške pohode

- istovremeno, Bizant je u teškoj poziciji zbog bugarskog i arapskog pritiska

- ovi događaji uvelike utječu na zbivanja za vrijeme njegova nasljednika Tomislava

TOMISLAV

- Muncimira nasljeđuje Tomislav (910. - 928.) koji također pripada dinastiji Trpimirovića  

- nedostatak povijesnih vrela vezanih za Tomislava otežava povijesnu rekonstrukciju

- već na početku vladavine bio je suočen s mađarskim pohodima preko Save i Drave

- vodio je mnoge bitke s mađarskim kraljem Arpadom (u izvorima pronalazimo ime Atila), ali ga je uvijek natjerao u bijeg

- posljedica tih pobjeda je prelazak Dinarida te proširenje Tomislavove vlasti u savsko-dravsko međurječje, a u sastav svoje države uključuje i Sisak

- uz Mađare, velika prijetnja Tomislavu bili su i Bugari koje je vodio car Simeon

- nakon bezuspješnog zauzimanja Carigrada, bugarski car Simeon se okreće protiv bizantskih saveznika, Srbije i Hrvatske

- Simeon pobjeđuje srpskog kneza Zahariju koji bježi u Hrvatski

- povod bugarskom napadu na Hrvatsku je upravo činjenica što je Zaharija od Tomislava dobio sklonište

- Bugari su u pohodu na Hrvatsku pod vodstvom 924. g. doživjeli potpuni poraz

- njihov vojskovođa Alogobotur hametice (potpuno) je poražen od hrvatske vojske na nama nepoznatom bojištu

- bizantski car Roman I. Lakapen daje Tomislavu titulu konzula i na upravu dalmatinske gradove (Zadar, Trogir, Split) i otoke (Krk, Cres, Lošinj, Rab, Ugljan, Pašman) kao nagradu za savezništvo protiv Bugara

- Tomislav je prvi hrvatski vladar koji je pod svojom vlašću okupio Hrvatsku, Donju Panoniju i dalmatinske gradove (!)

- u prostor njegove države ulazi Paganija (Neretvanska kneževina) s otocima Bračem, Hvarom i Korčulom

- u prostor države 916. g. ulazi i Zahumlje kojim vlada knez Mihajlo Višević

- u pismu upućenom Tomislavu 925. g. papa Ivan X. za hrvatskog vladara upotrebljava kraljevsku titulu, naslovljavajući pismo na „Tomislauo rege“

- u tom pismu, među ostalim, papa moli Tomislava da se brine  nad Crkvom i duhovnim napretkom Hrvata

- sama krunidba kralja Tomislava, gdje je okrunjen i kada je okrunjen su nepoznanice

- starija hrvatska historiografija smatra da se je krunidba dogodila 925. g. na Duvanjskom polju, a taj izvor pronalazimo u „Ljetopisu popa Dukljanina“

- pop Dukljanin piše da je „u polju Dalmi“ (Delmij, Duvno/Tomislavgrad) za hrvatskog kralja okrunjen Svetopeleg/Budimir, ali je umjesto njega vladao njegov brat Tomislav

- bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet (913. - 959.) u svome djelu „De administrando imperio“  piše da hrvatska vojska broji do 60.000 konjanika, 100.000 pješaka, 80 sagena i 100 kondura

- iako su brojke vjerojatno pretjerane, poruka je jasna -> Hrvatska u Tomislavovo vrijeme predstavlja jaku regionalnu silu

CRKVENI SABORI U SPLITU

- potpadanje gradova bizantske Dalmacije pod vlast hrvatskog vladara otvorio je mogućnost stvaranja jedinstvene crkvene pokrajine i izbora njezina poglavara (metropolit)

- papa Ivan X. (914. - 928.) odobrava sazivanje crkvenog sabora na prijedlog dalmatinskih biskupa i hrvatskog biskupa Grgura

- papu je od odabira metropolita više opterećivao problem širenja glagoljice i slavenskog bogoslužja u kojima bi se moglo nalaziti kakvo krivovjerstvo (hereza) koju naziva „Metodovom doktrinom“

- stoga se 925. g. u katedrali sv. Dujma u Splitu održava Prvi crkveni sabor čiji je glavni motiv bio suzbijanje „Metodove doktrine“

- saborom su predsjedavali papini poslanici (biskupi Ivan i Leon), a prisustvovali su i hrvatski kralj Tomislav te zahumski knez Mihovil Višević

- glavna borba za metropolita vodi se između ninskog biskupa Grgura, zadarskog biskupa Formina i splitskog nadbiskupa Ivana

- ninski biskup Grgur, koji se naziva „episcopus Croatorum“ (biskup Hrvata), poziva se na činjenicu kako predstavlja brojčano dominantno slavensko stanovništvo te kako je poglavar čitavog područja na kojem se prostirala hrvatska država

- zadarski biskup Formin se poziva na to kako je Zadar glavni grad (bizantske) Dalmacije čiji je on duhovni poglavar pa je smatrao da ima pravo biti poglavar ujedinjene hrvatsko-dalmatinske crkve

- splitski nadbiskup Ivan se poziva na to kako je Splitska nadbiskupija nasljednica salonitanskih biskupa, crkvenih poglavara rimske provincije Dalmacije te kako su u splitskoj katedrali posmrtni ostaci sv. Dujma

- sabor je donio odluku kako ona crkva u kojoj počivaju kosti sv. Dujma ima prvenstvo nad svim crkvama ove pokrajine i da zakonito dobije metropolitski naslov nad svim njenim biskupijama

- time je crkveni primat na istočnoj jadranskoj obali pripao Splitskoj nadbiskupiji, odnosno splitskom nadbiskupu Ivanu

- na istom saboru je odlučeno kako nije slobodno postavljati biskupe u malim gradovima i selima, jer time biskupsko ime gubi ugled -> očito upereno protiv ninskog biskupa, jer je u Ninu u davnini nije bilo biskupa

- na Prvom crkvenom saboru je također određeno kako se ne smiju rediti glagoljaši ukoliko ne nauče latinski, no ta se odredba nije mogla provoditi zbog nedostatka svećenstva i velikom potrebnom za njima

- sami biskupi su bili mnogo zainteresiraniji za problem crkvene jurisdikcije, tako da se je malo raspravljalo o glagoljici i slavenskom bogoslužju

- ninski biskup Grgur se nije slagao s zaključcima prvog sabora te se je žalio papi na odluke prvog sabora

- 928. g. u Splitu je održan Drugi crkveni sabor, a njime je predsjedao papin poslanik Madalbert

- novi sabor potvrđuje odluku o primatu splitske crkve te ukida ninsku biskupiju

- Grguru je naloženo da izabere jednu od tri biskupije (Skradin, Delminij (Duvno)ili Sisak) gdje će biti običan sufragan splitskom nadbiskupu, a Grgur odabire Skradin za svoje novo sjedište

- crkvena organizacija na našoj obali neće dugo ostati jedinstvena, upravo stoga što je Dubrovnik 1000. g. postao nadbiskupsko i metropolitansko središte (Gornja Dalmacija, područje do Bara, Bosna, Hum i Duklja)

HRVATSKA NAKON TOMISLAVA

- Trpimir II. (o. 928. - o. 935.) i bugarski car Petar sklapaju sporazum o miru

- u vrijeme Trpimira II. i Krešimira I. (o. 935. - o. 945.) Hrvatska zadržava svoje granice i snagu koju je imala za vrijeme Tomislava

- ipak je ostalo neriješeno pitanje načela nasljeđivanja prijestolja (Hrvatska taj problem nije uspjela riješiti tijekom cijele državne nezavisnosti) te dolazi do povremenih unutarnjih borbi koje slabe snagu kraljevstva i u konačnici na prijestolje dovode ugarsku dinastiju Arpadovića na hrvatsko prijestolje

- prvi dinastički sukob događa se sredinom X. stoljeća kada vlada kralj Miroslav (945. - 949.)

- 948. g. Neretvani pobjeđuju mletačku flotu -> neuspjeli pokušaj Venecije pokoravanja Neretvana

- ban Pribina, prvi hrvatski ban kojem znamo ime i koji vlada trima ličkim županijama (Lika, Krbava, Gacka) ubija Miroslava i na prijestolje dovodi njegovog brata Mihovila Krešimira II. (949. - 969.)

- unutarnje borbe su znatno oslabile vojnu snagu hrvatske države o čemu svjedoči i Porfirogenet

- postojanje bana i značajnost njegove uloge u previranjima svjedoče kako proces integracije hrvatskih zemalja u to doba još nije završen

- slabost Hrvatske koristi i Raška te srpski knez Časlav širi svoju vlast na istočnu Bosnu, ali vlast Raške  u Bosni prestaje Časlavljevom smrću 960. g.

- Mihovil (Mihajlo) Krešimir II. osvaja „Uskoplje, Luku, Plivu i cijelu Bosnu“ preotevši je srpskom knezu (Ljetopis popa Dukljanina)

- prva imenom poznata hrvatska kraljica je Jelena, supruga Mihovila Krešimira II.

- vjerojatno potječe iz zadarske patricijske obitelji Madijevaca, a dokaz tome je zbližavanje hrvatskih vladara s tim gradom

- Jelena podiže crkvu Sv. Marije (Gospe od Otoka) u Otoku kraj Solina koja je postala mauzolej (grobnica) hrvatskih vladara, a također podiže i crkvu Sv. Stjepana

- Natpis kraljice Jelene (976. g.) pronađen u Otoku kraj Solina omogućuje rekonstrukciju genealogije hrvatskih vladara u drugoj polovici X. st.

- iz tog natpisa saznajemo kako je žena kralja Mihovila Krešimira II. te majka kralja Stjepana Držislava

- razdoblje vladavine (Stjepana) Držislava (o. 969. - o. 997.) bilo je razdoblje stabilizacije u Hrvatskoj, a njegova prijestolnica bio je Knin

- u to vrijeme Bizant je suočen s Samuilovim ustankom te kao zahvalu što nije stao na stranu neprijatelja (Stjepan) Držislav od cara Bazilija II. dobiva na upravu dalmatinske gradove i znakove kraljevske vlasti

- Toma Arhiđakon spominje kako su se od tog vremena Držislavovi nasljednici nazivali „kraljevima Hrvatske i Dalmacije“(dux magnus Croatiae et Dalmatiae) te da su bili eparsi i patriciji bizantskom caru

- Držislav uzima ime Stjepan (grč. Stephanos = okrunjeni) te je Stjepan Držislav je prvi hrvatski okrunjeni kralj (!)

- Stjepan Držislav ratuje s Venecijom čijem brodovlju njegova mornarica 996. g. nanosi poraz

- Svetoslav Suronja, Krešimir i Gojslav bili su sinovi Stjepana Držislava, dok je najstariji od njih (Svetoslav Suronja) za Držislavova života bio njegov suvladar

- Svetoslav Suronja (o. 997. - 1000.) dolazi u sukob zbog prijestolja sa svojom mlađom braćom

- ovu situaciju iskorištava Venecija, koja je najprije dalmatinskim gradovima zabranila plaćati danak hrvatskom vladaru, a zatim mletački dužd Petar II. Orseolo u vojnom pohodu 1000. g., po prvi put u povijesti, pokorava dalmatinske gradove pod mletačku vlast

- dužd Petar II. Orseolo je osvajanjem dalmatinskih gradova želio osigurati trgovački put ka istoku

- Svetoslav Suronja, ne mogavši se održati pred braćom, odlazi u Trogir, gdje dočekuje dužda te odlazi s njim u Veneciju i ženi svog sina Stjepana duždevom kćerkom Hicelom Orseolo

- Krešimir III. (1000. - 1030.) i Gojslav (1000. - o. 1020.) su uspjeli vratiti dio dalmatinskih gradova, ali pritisak Bizanta bio je prejak za kakvu odlučniju akciju

- bizantska mornarica je 1024. g. provalila u Hrvatsku zbog hrvatskog pokušaja osvajanja dalmatinskih gradova, a pritom je žena Krešimira III. odvedena u Carigrad

- Hrvatska je tako podijeljena na tri dijela: Primorska Hrvatska (vlada Krešimir III.), Posavska Hrvatska (Stjepan Svetoslavić, sin Svetoslava Suronje) te Dalmacija (formalna vlast Bizanta)

- situacija se počela mijenjati nakon smrti cara Bazilija II. (1025. g.) i svrgnuća mletačke duždevske obitelji Orseola u Veneciji (1026. g.) što omogućava ponovni uspon Hrvatske pod Petrom Krešimirom IV.

- za Stjepana I. (1030. - 1058.) dalmatinski gradovi ponovno dolaze u sastav hrvatske države