ENGLESKA - OD
USPOSTAVE DO SLOMA KRALJEVSKOG APSOLUTIZMA
- Engleskom su 1066. g. zavladali Normani nakon što je normandijski vojvoda Vilim Osvajač u Bitki kod
Hastingsa porazio engleskog kralja Harolda
- pod normanskom vladavinom Engleska je predstavljala mirnu
i stabilnu zemlju, teritorijalno jedinstvenu i bez feudalne rascjepkanosti
- dolaskom na vlast Henrika
II. (1154. - 1189.) vlast je preuzela dinastija Plantagenet
- kako se većina posjeda te dinastija nalazila u zapadnoj
Francuskoj, Engleska je zagospodarila znatnim dijelom te države
- vladavina Henrika
II. obilježena je početkom engleske
osvajačke politike i razvojem kraljevske vlasti prema apsolutizmu
- u vrijeme Henrika
II. prošireni su posjedi u Francuskoj, a započelo je i englesko osvajanje
Irske, dok je škotski kralj bio prisiljen položiti prisegu vjernosti
- provodeći politiku jačanja kraljevske vlasti Henrik II. je došao u sukob s plemstvom
zbog nametnutih poreznih obveza te s Crkvom jer je njenu jurisdikciju stavio
pod kontrolu svojih službenika
- njegov sin i nasljednik, Rikard I. Lavljeg Srca (1189. - 1199.), veći je dio svoje vladavine
proveo ratujući u Svetoj zemlji i u Francuskoj u kojoj je i poginuo prilikom
opsade jedne utvrde
- novim engleskim kraljem je postao njegov brat Ivan Bez Zemlje (1199. - 1216.) koji
je, pretrpivši poraz u ratu s Francuskom, ostao bez većine francuskih posjeda
- uz poraz, zbog dodatnih poreznih opterećenja izazvanih tim
ratom dolazi do pobune engleskog
plemstva i građanstva
- Ivan Bez Zemlje
je stoga 1215. g. bio prisiljen
izdati „Veliku povelju sloboda“ (Magna Charta Libertatum) u 64 članka, prvi pisani ustavni zakon u svijetu (!)
- „Velikom poveljom sloboda“ kralj se
obvezao da neće raspisivati ili povisivati poreze bez odobrenja predstavnika
staleža te da svaka osobna slobodna osoba može biti osuđena samo odlukom suda,
a kao nadzorni organ ustanovljeno je vijeće od 25 velikaša koji su, u slučaju
njenog nepoštivanja, imali pravo pobuniti se protiv kralja
USPOSTAVA USTAVNE
VLADAVINE U ENGLESKOJ
- iako se ni Ivan Bez Zemlje ni njegov nasljednik Henrik III. nisu pridržavali povelje,
proces uspostave ustavne vladavine u Engleskoj je ipak napredovao
- Henrik III. je „Veliku povelju sloboda“ bio prisiljen
nadopuniti 1258. g. „Oxfordskim
statutima“ , po kojima je sva vlast predana u ruke vijeća 15 velikaša,
bez čije suglasnost kralj nije mogao donositi nikakve odluke
- u tim statutima je i određeno kako se kralj mora tri puta
godišnje sastati i savjetovati s predstavnicima kraljevstva
- Henrik III. se
je pokušao riješiti ovih zakonskih odredbi koje su ograničavale njegovu vlast,
ali to je dovelo do otvorenog rata s
velikašima koje je predvodio barun Simon
Montfort
- velikaši su porazili Henrika
III. koji je potom utamničen, a Simon
Montfort je 1265. g. sazvao
vijeće na čije je zasjedanje pozvao sve plemiće i biskupe koji su bili na
njegovoj strani te predstavnike vitezova i građana
- taj je događaj označio početak engleskog parlamenta, a sredinom XIV. st. parlament se podijelio na gornji dom (velikaši i crkveni dostojanstvenici) te na donji dom (predstavnici grofovija i
gradova)
FRANCUSKA - USPON
KRALJEVSKE VLASTI
- od X. st. na
vlasti u Francuskoj bila je
dinastija Kapetović (Capet)
- zbog feudalne
rascjepkanosti zemlje u to doba ne možemo govoriti o jedinstvenoj
francuskoj državi, a još manje o jedinstvenom narodu i jeziku
- kraljevska je vlast bila ograničena na područje oko Pariza, dok su ostali
teritoriji bili u rukama lokalnih feudalaca nad kojima kralj nije imao nadzor
- od XII. st.
dolazi do jačanja kraljevske vlasti
jer su se njegovi posjedi nalazili na važnim trgovačkim putovima prema Champagni
- najveći protivnici francuskog kralja bili su vojvode od Anjoua, zvani Plantageneti, koji su držali velike
posjede na zapadu i sjeverozapadu Francuske
- te su posjede proširili još više 1153. g. kada se Henrik II., vojvoda od Anjoua, oženio Eleonorom, vojvotkinjom od Akvitanije te
se tako domogao te francuske pokrajine
- 1154. g.
vojvoda od Anjoua, Henrik II. postao
je engleski kralj, te je cjelokupno područje sjeverozapadne Francuske došlo pod
englesku vlast, čime je francuskim kraljevima zapriječen izlaz na Atlantik
- prekretnicu u razvitku Francuska označava vladavina Filipa II. Augusta (1180. - 1222.) koji
je podržavajući savez s gradovima i pretvarajući naturalna davanja u novčana,
uspio povećati financijske prihode,
nužne za uspješan rat protiv Engleske i preotimanje
posjeda Plantageneta u Francuskoj
- Filip II. August
je stekao šire i cjelovitije posjede od svojih najvećih vazala te izlaz na Atlantik, a kraljevsku je
vlast dodatno učvrstio centralizacijom
uprave na kraljevskoj domeni, gdje je čelo pojedinih okruga postavljalo
činovnike koje je on imenovao pa ih je stoga mogao slobodno opozvati kada je
htio
UČVRŠĆENJE KRALJEVSKE
VLASTI - LUJ IX. I FILIP IV. LIJEPI
- početkom svoje vladavine Luj IX. (1226. - 1270.) je svladao protukraljevsku koaliciju
feudalaca te se je okrenuo daljnjem jačanju kraljevske vlasti
- tako je Luj IX.
uspostavio kraljevski sud kao
vrhovni sud, čime mu je omogućeno miješanje u poslove svakog feudalnog suda, a
na kraljevskoj je domeni zabranio ratove između feudalaca te uveo jedinstveni
novčani sustav
- za vladavine Luja
IX. došlo je do pripajanja Toulouske
grofovije čime su francuski kraljevi dobili izlaz na Sredozemlje
- Filip IV. Lijepi
(1285. - 1314.) upustio se je u brojne ratne pohode te je morao pronaći nove
izvore financiranja, a našao ih je u nametanju većih poreza gradovima te u konfiskaciji
imovine Židovima
- Filip IV. Lijepi
udario je i poreze na svećenstvo te je došao u sukob s papom Bonifacijem VIII., a kako bi osigurao
potporu podanika Filip IV. Lijepi je
sazvao 1302. g. prvi put u povijesti
Francuske državne staleže
- gradovi i plemstvo su stali na stranu kralja, a ovaj skup
je bio začetak razvoja francuskog
parlamenta
- nakon smrti pape Bonifacija
VIII. (1306. g.) papom je postao
Klement V., dotadašnji nadbiskup Bordeauxa te je time pobjeda Filipa IV. Lijepog nad papinstvom bila
osigurana
- papa je svoj dvor prenio iz Rima u Avignon, a papinska je kurija postala ovisnom o francuskim kraljevima
- razdoblje od 1308.
do 1378. g., kada su pape boravili u Avignonu,
naziva se avignonsko sužanjstvo papa
STOGODIŠNJI RAT
(1337. - 1453.)
- kada je 1328. g.
umro francuski kralj Karlo IV.
izumrla je i izravna linija dinastije Kapetović
(Capet) koja je gotovo četiri
stoljeća vladala Francuskom
- engleski kralj Edvard
III. pozvao se na daleko srodstvo s preminulim kraljem, ali je za francuskog
kralja izabran Filip VI. iz obitelji
Valois
- stvarni razlog sukoba je bilo miješanje Francuske u unutarnje poslove Flandrije, koja je bila
glavni uvoznik engleske vune i
svojom je intervencijom Francuska ugrozila
važan izvor prihoda Engleske
- između Francuske
i Engleske nastupio je 1337. g. rat koji je uz prekide trajao
više od stotinu godina te je za to prozvan Stogodišnji
rat
- prva velika bitka dogodila se 26. kolovoza 1346. g. u blizini sela Crecyja gdje su engleski strijelci opremljeni dugim lukom
pobijedili francusku vojsku
- Englezi su
uskoro, početkom XV. st., zauzeli
cijeli sjever Francuske uključujući
i Pariz
- daljnje englesko napredovanje prema jugu je zaustavila
16-godišnja francuska seljanka Ivana iz
Domremyja (Ivana Orleanska) koja
je 1428. g. oslobodila francuski
grad Orleans, a nedugo zatim Englezi
su je izdajom uhitili i spalili na lomači
- situacija se je preokrenula kada su se Francuzi okupili oko kralja Karla VII. (1422. - 1461.) pod čijim su
vodstvom 1453. g. konačno pobijedili Engleze
- jedini francuski posjed u rukama Engleza ostao je grad Calais, a Francuska je pobjedom u ratu
znatno ojačala i stvorila jedinstvenu
državu u kojoj je počelo oblikovanje francuske nacije, jezika i kulture
RAT DVIJU RUŽA (1455.
- 1485.)
- poraz u ratu s Francuskom bio je neposredan povod krvavom
građanskom ratu
- dio engleskog plemstva bilo je nezadovoljno vladavinom Henrika VI. Lancastera, koji je ujedno
bio i duševno bolestan i upravo su se ti
plemići okrenuli protiv kralja i svog kandidata za prijestolje istakli Richarda, vojvodu od Yorka
- između kralja i vojvode 1455. g. izbio je rat pod nazivom Rat dviju ruža
- rat je dobio ovaj naziv jer su Lancasteri imali crvenu ružu u svom grbu, a vojvode od
Yorka bijelu ružu
- rat je trajao trideset godina sve dok 1485. g. u Bitki kod
Boswortha nasljednik kuće Lancaster Henrik
Tudor nije iznio odlučujuću pobjedu
- kada je postao kralj, Henrik
Tudor se oženio Elizabetom od Yorka,
kćerkom Eduarda IV. sjedinivši tako crvenu i bijelu ružu u svom grbu
- u dugogodišnjim sukobima izginula je većina starog
plemstva, a njihovi su posjedi završili u kraljevim rukama te se kralj time
riješio oporbe koja ga je sputavala u vlasti i povećao financijske prihode
Nema komentara:
Objavi komentar