USPON ČEŠKE POD
PŠEMISLOVIĆIMA
- tijekom XII. st. Češka
je bila izložena snažnoj njemačkoj kolonizaciji koja je bila najjača u
gradovima gdje su većinu svećenstva i građanstva činili Nijemci te su oni
bili nosioci razvitka
- češki vladari su vladali čas samostalno, čas priznajući njemačko
vrhovništvo te je Češka tek povlasticom
cara Fridrika II. iz 1212. g.
konačno priznata kao samostalna država
- češki kralj Pšemisl
Otokar II. (1253. - 1278.) uspio se tijekom svoje vladavine domoći
austrijskih pokrajina te je postao najmoćnijom
osobom u Njemačkom Carstvu, a njegovi posjedi na jugu su sezali nadomak
Samobora
- njemački car Rudolf
Habsburški prisilio je Pšemisla
Otokara II. da se odrekne tih posjede, a pri pokušaju da ih povrati i da se
domogne carskog prijestolja, Otokar je u sukobu s Rudolfom na Moravskom polju 1278. g. poginuo
ČEŠKA ZA PRVIH
LUKSEMBURGOVACA
- početkom XIV. st.
izumrla je češka dinastija
Pšemislovića te ih je na prijestolju naslijedila dinastija Luksemburgovci
- najznačajniji vladar dinastije Luksemburgovaca bio je Karlo IV. (1346. - 1378.) budući da je
njegova mudra politika omogućila gospodarski
razvoj zemlje i stvaranje nacionalnog, češkog građanstva
- Karlo IV. je
učinio Prag jednim od najljepših
gradova i kulturnih središta Europe
sagradivši niz građevina i osnovavši 1348.
g. prvo sveučilište u srednjoj Europi (Karolinum)
- u vrijeme Karla IV.
dolazi do jačanja češkog nacionalnog identiteta, što se osobito očituje za
njegovih nasljednika, a za husitskih ratova
taj se nacionalni zanos okrenuo protiv njemačkih kolonista i germanizacije
- Česi su Karla IV.
prozvali ocem domovine, a njegov dvorac naziva se Karlov Tyn (Karlstein)
JAN HUS I HUSITSKI
RATOVI
- Jan Hus (1369. -
1415.) bio je profesor na Praškom sveučilištu te je prihvatio učenje engleskog
teologa Johna Wyckliffa
- Jan Hus je osporavao sva ona crkvena učenja koja se ne
nalaze u Svetom pismu (štovanje svetaca, dio sakramenata, crkvena
hijerarhija) te je učenje Johna Wyckliffa prilagodio političkim potrebama Češke
- Jan Hus je
ubrzo stekao potporu cijelog češkog naroda budući da su Česi svoju Crkvu počeli
doživljavati kao njemačku Crkvu zbog velikog broja njemačkih svećenika
- nadalje, Jan Hus
je preveo Bibliju na češki jezik i time udario
temelje češkom književnom jeziku
- 1414. g. Jan
Hus je bio pozvan na Sabor u Konstanzu
da izloži svoje učenje, dobivši obećanje ugarsko-hrvatskog kralja Žigmunda
Luksemburškog da mu se neće ništa dogoditi
- unatoč obećanju, Jan
Hus je bio bačen u tamnicu i iduće godine spaljen na lomači, a njegova smrt
je označila početak nacionalno-vjerskog
pokreta u Češkoj
- husitski ratovi
izbili su 1419. g. kada su husiti
protjerali iz Praga katoličke svećenike i zaplijenili crkvenu imovinu, a završili
su 1433. g. dogovorom s umjerenom
strujom husita
- dogovorom je uvedeno bogoslužje
na češkom te je izvršena sekularizacija
crkvenih imanja, a ugarsko-hrvatski kralj Žigmund
Luksemburški postao je 1436. g.
češkim kraljem
POLJSKA OD XII. DO
XIV. STOLJEĆA
- Poljska se je
nakon smrti Boleslava I. Hrabrog 1025.
g. u neprestanim unutarnjim borbama raspala na mnogobrojne kneževine i
tijekom triju stoljeća je ostala razjedinjena, a njeni slabi vladari nisu mogli
spriječiti vanjske invazije i preotimanje poljskog teritorija
- knez Konrad od Mazovije početkom XIII. st. je imao
bezuspješno pokušavao pokoriti nepokrštena baltička plemena kako bi spriječio
njihove provale te je u pomoć pozvao Teutonski
viteški red
- bio je to koban potez jer su teutonci na Pribaltiku utemeljili svoju vlastitu
nezavisnu državu koja je Poljskoj zapriječila
izlaz na Baltičko more i otela joj dio njenih teritorija
- nedugo potom, 1240./41.
na Poljsku se je srušio val
mongolske invazije koji je osobito poharao južnu Poljsku, da bi zatim
skrenuo prema Moravskoj i Ugarskoj
- Poljsku je ujedinio tek Vladislav I. Lokietek koji se 1320.
g. okrunio u Krakowu za kralja,
ustrojivši jaku središnju vlast
- njegov sin Kazimir
III. nastavio je tu politiku te je ustrojio Kraljevski vrhovni sud u Krakowu
te izdao Vislički statut,
kodifikaciju cjelokupnog poljskog prava misleći na taj način udariti temelje
jedinstvu cijele države
- Kazimir III. je
osnovao sveučilište u Krakowu koje je, nakon Praga, bilo najstarije
sveučilište u srednjoj Europi
- Kazimir III.
nije imao djece i njegovom smrću 1370.
g. izumire dinastija Pjastovića,
a na prijestolju ga nasljeđuje njegov nećak, ugarsko-hrvatski kralj Ludovik I. iz dinastije Anžuvinaca
POLJSKO-LITVANSKA UNIJA
- udajom poljske kraljice Hedvige, mlađe kćeri
Ludovika I. Anžuvinca, za litvanskog velikog kneza Jagela, stvorena je 1386. g.
nova politička tvorevina pod nazivom Poljsko-Litvanska
Unija
- u sklopu te tvorevine Litva je zadržala autonomnost, a Jagelo je zajedno sa svojim narodom prihvatio kršćanstvo
- 1440. g. poljsko-litvanski
kralj Vladislav III. Jagelović (1434.
- 1444.) bio je izabran za ugarsko-hrvatskog kralja te je time nastala najveća državna tvorevina u Europi,
koja se protezala od Baltika do Jadrana
- nakon poraza Vladislava
III. Jagelovića i njegove
pogibije u Bitki kod Varne 1444. g.
ta se personalna unija raspala, a Vladislava je na prijestolju naslijedio
njegov mlađi brat Kazimir
- za Kazimira IV.
(1444. - 1492.) Poljska je bila na
vrhuncu svoje moći, a nakon pobjede u dugogodišnjem ratu on je 1466. g. Torunskim mirom prisilio
Teutonski red da mu ustupi većinu svojih posjeda
- na preostalom teritoriju Teutonski red je zadržao
političku autonomiju
- kao zahvalu za pomoć Kazimir
IV. je plemstvu priznao njihove povlastice te je sazvao sejm, poljski državni sabor, čime je
ograničio svoju vlast
- Kazimirove ženidbene veze s Habsburgovcima omogućile su
njegovom sinu Vladislavu da se uspne
na češko, a zatim i na ugarsko-hrvatsko prijestolje 1490. g.
RUSKA SREDNJOVJEKOVNA
DRŽAVA
- zbog diobenog načela nasljedstva dolazi do raspada Kijevske Rusije na niz više ili manje nezavisnih kneževina koje je početkom XIII. st. snašla dvostruka
opasnost
- sa zapada su opasnost predstavljala njemačke i švedska
osvajanja, a sa istoka mongolska
invazija
- novgorodski knez Aleksandar
Jaroslavić Nevski pobijedio je švedsku vojsku u bitki kraj rijeke Neve 1240. g., a vojsku Teutonskog reda kod Čudskog jezera 1242. g.
- tim je pobjedama Aleksandar
Jaroslavić Nevski uspio zaustaviti njihov prodor te je sačuvao pristup
Baltiku
- međutim, provalu Mongola ruske kneževine nisu mogle
suzbiti te su ubrzo sve potpale pod vrhovništvo mongolske državne tvorevine Zlatne Horde
- Mongoli su svoju vlast nad Rusima održavali iskorištavanjem
njihovih međusobnih borbi
- Moskovska kneževina
se je u prvoj polovici XIV. st.
počela uzdizati nad ostalim ruskim kneževinama, a njeni su vladari u rukama
uspjeli zadržati naslov velikog kneza
kojeg su Mongoli obično dodjeljivali najmoćnijem od ruskih knezova kojem je tom
titulom povjerena vlast nad cijelom Rusijom
- Moskva je
dodatno ojačala kada je ušla u savez s Crkvom, odnosno kada je u Moskvu
prenijeto sjedište metropolije
- Mongoli su smatrali uspon Moskve opasnim za svoju vlast te
su odlučili pokoriti cijelu Rusiju, a u Bitki
na Kulikovu polju 1380. g. u kojoj su sve ruske kneževine stale uz Moskvu,
moskovski je knez Dimitrije Donski
porazio Mongole
- pobjeda Dimitrija
Donskog nad Mongolima označuje početak
zbacivanja mongolske vlasti nad ruskim kneževinama, iako su unutarnji
sukobi u Moskovskoj kneževini i
obnovljeni mongolski napadi donekle usporili taj proces
-moskovski veliki knez Ivan
III. Vasiljevič (1462. - 1505.) je konačno izbacio Mongole iz Rusije te je
pokorio preostale nezavisne ruske kneževine te je cijelu sjeveroistočnu Rusiju
pretvorio u jedinstvenu centraliziranu državu
- ovim osvajanjima bili su položeni temelji budućeg Ruskog Carstva
- u vrijeme Ivana III.
Vasiljeviča pao je Drugi Rim (Bizant),a kako se je on oženio
Sofijom Paleolog, nećakinjom
posljednjeg bizantskog cara, crkveni i vladajući moćnici smatrali su kako uloga
Trećeg
Rima pripada upravo Moskvi
Nema komentara:
Objavi komentar