Povijest II. lekcija XVII. : Zapadnoslavenske i Istočnoslavenske zemlje

USPON ČEŠKE POD PŠEMISLOVIĆIMA

- tijekom XII. st. Češka je bila izložena snažnoj njemačkoj kolonizaciji koja je bila najjača u gradovima gdje su većinu svećenstva i građanstva činili Nijemci te su oni bili nosioci razvitka

- češki vladari su vladali čas samostalno, čas priznajući njemačko vrhovništvo te je Češka tek povlasticom cara Fridrika II. iz 1212. g. konačno priznata kao samostalna država

- češki kralj Pšemisl Otokar II. (1253. - 1278.) uspio se tijekom svoje vladavine domoći austrijskih pokrajina te je postao najmoćnijom osobom u Njemačkom Carstvu, a njegovi posjedi na jugu su sezali nadomak Samobora

- njemački car Rudolf Habsburški prisilio je Pšemisla Otokara II. da se odrekne tih posjede, a pri pokušaju da ih povrati i da se domogne carskog prijestolja, Otokar je u sukobu s Rudolfom na Moravskom polju 1278. g. poginuo

ČEŠKA ZA PRVIH LUKSEMBURGOVACA

- početkom XIV. st. izumrla je češka dinastija Pšemislovića te ih je na prijestolju naslijedila dinastija Luksemburgovci

- najznačajniji vladar dinastije Luksemburgovaca bio je Karlo IV. (1346. - 1378.) budući da je njegova mudra politika omogućila gospodarski razvoj zemlje i stvaranje nacionalnog, češkog građanstva

- Karlo IV. je učinio Prag jednim od najljepših gradova i kulturnih središta Europe sagradivši niz građevina i osnovavši 1348. g. prvo sveučilište u srednjoj Europi (Karolinum)

- u vrijeme Karla IV. dolazi do jačanja češkog nacionalnog identiteta, što se osobito očituje za njegovih nasljednika, a za husitskih ratova taj se nacionalni zanos okrenuo protiv njemačkih kolonista i germanizacije

- Česi su Karla IV. prozvali ocem domovine, a njegov dvorac naziva se Karlov Tyn (Karlstein)

JAN HUS I HUSITSKI RATOVI

- Jan Hus (1369. - 1415.) bio je profesor na Praškom sveučilištu te je prihvatio učenje engleskog teologa Johna Wyckliffa

- Jan Hus je osporavao sva ona crkvena učenja koja se ne nalaze u Svetom pismu (štovanje svetaca, dio sakramenata, crkvena hijerarhija) te je učenje Johna Wyckliffa prilagodio političkim potrebama Češke

- Jan Hus je ubrzo stekao potporu cijelog češkog naroda budući da su Česi svoju Crkvu počeli doživljavati kao njemačku Crkvu zbog velikog broja njemačkih svećenika

- nadalje, Jan Hus je preveo Bibliju na češki jezik i time udario temelje češkom književnom jeziku

- 1414. g. Jan Hus je bio pozvan na Sabor u Konstanzu da izloži svoje učenje, dobivši obećanje ugarsko-hrvatskog kralja Žigmunda Luksemburškog da mu se neće ništa dogoditi

- unatoč obećanju, Jan Hus je bio bačen u tamnicu i iduće godine spaljen na lomači, a njegova smrt je označila početak nacionalno-vjerskog pokreta u Češkoj

- husitski ratovi izbili su 1419. g. kada su husiti protjerali iz Praga katoličke svećenike i zaplijenili crkvenu imovinu, a završili su 1433. g. dogovorom s umjerenom strujom husita

- dogovorom je uvedeno bogoslužje na češkom te je izvršena sekularizacija crkvenih imanja, a ugarsko-hrvatski kralj Žigmund Luksemburški postao je 1436. g. češkim kraljem

POLJSKA OD XII. DO XIV. STOLJEĆA

- Poljska se je nakon smrti Boleslava I. Hrabrog 1025. g. u neprestanim unutarnjim borbama raspala na mnogobrojne kneževine i tijekom triju stoljeća je ostala razjedinjena, a njeni slabi vladari nisu mogli spriječiti vanjske invazije i preotimanje poljskog teritorija

- knez Konrad od Mazovije početkom XIII. st. je imao bezuspješno pokušavao pokoriti nepokrštena baltička plemena kako bi spriječio njihove provale te je u pomoć pozvao Teutonski viteški red

- bio je to koban potez jer su teutonci na Pribaltiku utemeljili svoju vlastitu nezavisnu državu koja je Poljskoj zapriječila izlaz na Baltičko more i otela joj dio njenih teritorija

- nedugo potom, 1240./41. na Poljsku se je srušio val mongolske invazije koji je osobito poharao južnu Poljsku, da bi zatim skrenuo prema Moravskoj i Ugarskoj

- Poljsku je ujedinio tek Vladislav I. Lokietek koji se 1320. g. okrunio u Krakowu za kralja, ustrojivši jaku središnju vlast

- njegov sin Kazimir III. nastavio je tu politiku te je ustrojio Kraljevski vrhovni sud u Krakowu te izdao Vislički statut, kodifikaciju cjelokupnog poljskog prava misleći na taj način udariti temelje jedinstvu cijele države

- Kazimir III. je osnovao sveučilište u Krakowu koje je, nakon Praga, bilo najstarije sveučilište u srednjoj Europi

- Kazimir III. nije imao djece i njegovom smrću 1370. g. izumire dinastija Pjastovića, a na prijestolju ga nasljeđuje njegov nećak, ugarsko-hrvatski kralj Ludovik I. iz dinastije Anžuvinaca

POLJSKO-LITVANSKA UNIJA

- udajom poljske kraljice Hedvige, mlađe kćeri Ludovika I. Anžuvinca, za litvanskog velikog kneza Jagela, stvorena je 1386. g. nova politička tvorevina pod nazivom Poljsko-Litvanska Unija

- u sklopu te tvorevine Litva je zadržala autonomnost, a Jagelo je zajedno sa svojim narodom prihvatio kršćanstvo

- 1440. g. poljsko-litvanski kralj Vladislav III. Jagelović (1434. - 1444.) bio je izabran za ugarsko-hrvatskog kralja te je time nastala najveća državna tvorevina u Europi, koja se protezala od Baltika do Jadrana

- nakon poraza Vladislava III. Jagelovića i njegove pogibije u Bitki kod Varne 1444. g. ta se personalna unija raspala, a Vladislava je na prijestolju naslijedio njegov mlađi brat Kazimir

- za Kazimira IV. (1444. - 1492.) Poljska je bila na vrhuncu svoje moći, a nakon pobjede u dugogodišnjem ratu on je 1466. g. Torunskim mirom prisilio Teutonski red da mu ustupi većinu svojih posjeda

- na preostalom teritoriju Teutonski red je zadržao političku autonomiju

- kao zahvalu za pomoć Kazimir IV. je plemstvu priznao njihove povlastice te je sazvao sejm, poljski državni sabor, čime je ograničio svoju vlast

- Kazimirove ženidbene veze s Habsburgovcima omogućile su njegovom sinu Vladislavu da se uspne na češko, a zatim i na ugarsko-hrvatsko prijestolje 1490. g.

RUSKA SREDNJOVJEKOVNA DRŽAVA

- zbog diobenog načela nasljedstva dolazi do raspada Kijevske Rusije na niz više ili manje nezavisnih kneževina koje je početkom XIII. st. snašla dvostruka opasnost

- sa zapada su opasnost predstavljala njemačke i švedska osvajanja, a sa istoka mongolska invazija

- novgorodski knez Aleksandar Jaroslavić Nevski pobijedio je švedsku vojsku u bitki kraj rijeke Neve 1240. g., a vojsku Teutonskog reda kod Čudskog jezera 1242. g.

- tim je pobjedama Aleksandar Jaroslavić Nevski uspio zaustaviti njihov prodor te je sačuvao pristup Baltiku

- međutim, provalu Mongola ruske kneževine nisu mogle suzbiti te su ubrzo sve potpale pod vrhovništvo mongolske državne tvorevine Zlatne Horde

- Mongoli su svoju vlast nad Rusima održavali iskorištavanjem njihovih međusobnih borbi

- Moskovska kneževina se je u prvoj polovici XIV. st. počela uzdizati nad ostalim ruskim kneževinama, a njeni su vladari u rukama uspjeli zadržati naslov velikog kneza kojeg su Mongoli obično dodjeljivali najmoćnijem od ruskih knezova kojem je tom titulom povjerena vlast nad cijelom Rusijom

- Moskva je dodatno ojačala kada je ušla u savez s Crkvom, odnosno kada je u Moskvu prenijeto sjedište metropolije

- Mongoli su smatrali uspon Moskve opasnim za svoju vlast te su odlučili pokoriti cijelu Rusiju, a u Bitki na Kulikovu polju 1380. g. u kojoj su sve ruske kneževine stale uz Moskvu, moskovski je knez Dimitrije Donski porazio Mongole

- pobjeda Dimitrija Donskog nad Mongolima označuje početak zbacivanja mongolske vlasti nad ruskim kneževinama, iako su unutarnji sukobi u Moskovskoj kneževini i obnovljeni mongolski napadi donekle usporili taj proces

-moskovski veliki knez Ivan III. Vasiljevič (1462. - 1505.) je konačno izbacio Mongole iz Rusije te je pokorio preostale nezavisne ruske kneževine te je cijelu sjeveroistočnu Rusiju pretvorio u jedinstvenu centraliziranu državu

- ovim osvajanjima bili su položeni temelji budućeg Ruskog Carstva

- u vrijeme Ivana III. Vasiljeviča pao je Drugi Rim (Bizant),a kako se je on oženio Sofijom Paleolog, nećakinjom posljednjeg bizantskog cara, crkveni i vladajući moćnici smatrali su kako uloga Trećeg Rima pripada upravo Moskvi