Povijest II. lekcija X. : Kraljevstvo Hrvatske i Dalmacije u XI. stoljeću

UBRZANI GOSPODARSKI RAZVITAK

- XI. st. je doba općeg poleta i napretka u čitavoj Europi, pa tako i u Hrvatskoj

- vrhunac hrvatske ranosrednjovjekovne povijesti označuje vladavina Petra Krešimira IV. i Dmitra Zvonimira

- uzrok ovakvom poletu jest uznapredovala feudalizacija, a izvanjski pokazatelji ovog gospodarskog razvitka jest pojačana graditeljska djelatnost vidljiva u novim crkvenim i samostanskim zdanjima

- izgled i dimenzije ovih zdanja znatno odskaču od skromnih zdanja iz prethodnog razdoblja

- uloga župana i bana sve je veća, jer oni stječu sve veću moć

KREŠIMIROVA JADRANSKA ORIJENTACIJA - OSVAJANJE DALMACIJE

- na području ranosrednjovjekovne Hrvatske, u zaleđu jadranske obale, ne možemo govoriti o pravim gradovima, već o utvrdama kao što su Knin i Klis u kojima su stolovali hrvatski vladari

- izuzetak je bio Nin, koji je gradske elemente baštinio još od antike, a za Petra Krešimira IV. u Ninu se gradi stolna crkva sv. Marije

- upravo zbog toga Ninu su hrvatski vladari pridavali sve veću važnost te je postao sjedište biskupije i rezidencija hrvatskih vladara

- tijekom čitavog ranog srednjeg vijeka hrvatski vladari su se nastojali domoći dalmatinskih gradova kako bi svoju vlast protegnuli na čitavu obalu

- njihov pritisak na dalmatinske gradove je bio stalan, kao i proces srastanja hrvatskog zaleđa s obalom i rasta hrvatskog utjecaja u njima

- kako bi ojačao svoje pozicije na Jadranu, kralj Petar Krešimir IV. (1058. - 1074.) pažnju pridaje jačanju dotad manje važnih hrvatskih naselja na obali (Biograd i Šibenik)

- ta naselja sredinom XI. st. dobivaju prava gradska obilježja i postaju gotovo jednaki drugim dalmatinskim gradovima

- Petar Krešimir IV. je bio okrunjen u Biogradu, koji mu je ujedno bio i prijestolnica

- papa Aleksandar II. (1061. - 1073.) čuo je da je Krešimir naredio ubojstvo Gojislava (Gojče) te se je Krešimir morao oprati od krivnje pred 12 župana te mu je tada bilo vraćeno prijestolje

- vrhunac hrvatskog utjecaja je sjedinjenje obale i zaleđa u jednu političku cjelinu pod vlašću hrvatskih kraljeva

- u jednoj ispravi Petar Krešimir IV. Jadransko more naziva „naše dalmatinsko more“ (mare nostrum Dalmaticum) što potvrđuje njegovu jadransku orijentaciju

- ovo političko sjedinjenje omogućuje brže kroatiziranje dalmatinskih gradova

- u doba Petra Krešimira IV. Hrvatska je doživjela svoj najveći teritorijalni opseg

- njegovi banovi bili su Dmitar Zvonimir (upravlja Slavonijom) te Gojčo (upravlja Likom, Gackom i Krbavom)

- Dmitar Zvonimir vladao je u mađarsko ime (nasljednik Stjepana Svetoslavića), a Petar Krešimir IV. je uspio i Slavoniju uključiti u sastav hrvatske države

- svoju vladavinu je vjerojatno proširio na područje današnje Slavonije, Paganije i na dijelove BiH

- 1074. g. normanska mornarica opsjeda grad Rab, a Normane predvodi vojvoda Amiko

- normanska intervencija bila je odgovor na svrstavanje Petra Krešimira IV. na protubizantsku stranu, a Normani su bili saveznici Bizanta

- Normani dočekuju hrvatsku mornaricu u zasjedi kod Caske na Pagu i u toj borbi zarobljuju Petra Krešimira IV. te dolazi do promjene na hrvatskom prijestolju

PROTUREFORMNI POKRET

- za vladavine Petra Krešimira IV. reformni pokret u okviru Katoličke crkve bio je u punom zamahu

- pristaše reformacije zahtijevaju ukidanje simonije i nikolaitizma, zabranu nošenja brade i zabranu ženidbe za svećenike, a svjetovnim vladarima niječu pravo miješanja u crkvene poslove

- papa Nikola II. šalje u Hrvatsku svog legata Majnarda da provede odluke Lateranskog crkvenog sabora (1059. g.)

- 1060. g. na Trećem crkvenom saboru u Splitu ponovljeni su svi zahtjevi i donesena je odredba kako svi svećenici moraju znati latinski jezik

- na čelo dalmatinsko-hrvatske Crkve postavljen je osorski biskup Lovro, pristaša reformi

- protiv tih reforma pobunio se dio svećenstva koje je imalo svog protureformnog biskupa, a središte pobune bilo je područje kvarnerskih otoka (svećenik Vulfo, biskup Cededa)

- zanimljivo, i Rimska se kurija podijelila na reformnu i protureformnu stranku, tako da je uz papu Aleksandra II. postojao i protupapa Honorije

- 1063. g. sazvan je Četvrti crkveni sabor u Splitu i uz pomoć kralja svladan je otpor reformama

- reformna stranka pobjeđuje, a nju podupire i Petar Krešimir IV. o čemu svjedoče brojne darovnice samostanima (posebice onima sv. Krševana i sv. Marije u Zadru)

- u gradovima se podižu nove crkvene i samostanske građevine, a redovništvo doživljava procvat

- primjerice, samostan sv. Ivana raspolagao je najvećim zemljišnim posjedima u Hrvatskoj

DMITAR ZVONIMIR i PAPA GRGUR VII.

- budući da Petar Krešimir IV. nije imao muškog nasljednika, kraljem postaje njegov ban i suvladar Dmitar Zvonimir (1074. - 1089.) koji je imao prijestolnicu u Kninu

- Petar Krešimir IV. imao je nećaka Stjepana, ali ga je Dmitar Zvonimir smjestio u samostan sv. Stjepana pod Borovima i tako se riješio pretendenta na prijestolje

- Dmitra Zvonimira podržavala je ugarska dinastija Arpadovića budući da je njegova žena Jelena bila sestra ugarskog kralja Ladislava

- upravo će ta činjenica biti ključan čimbenik za dolazak Arpadovića na hrvatsko prijestolje

- Dmitar Zvonimir bio je izabrani, a ne nasljedni vladar te se je obratio papi Grguru VII.

- presudnu ulogu stupanju Dmitra Zvonimira na prijestolje odigrao je reformni papa Grgur VII.

- papa je trebao pouzdanu i vjernu osobu koja će reforme provesti u djelo

- početkom listopada 1075. g. u Hrvatsku je stigao papin izaslanik Gebizon, o čemu nas izvještava Zvonimirova krunidbena zavjernica

- nakon što je puk Dmitra Zvonimira prihvatio za vladara, Gebizon je Zvonimira okrunio za kralja Hrvatske i Dalmacije u crkvi sv. Petra i Mojsija u Solinu (poznata i pod imenom Šuplja crkva)

- Dmitar Zvonimir je od Gebizona primio papine darove: krunu, žezlo i mač (simbole kraljevske vlasti) i  papinsku zastavu

- zauzvrat je papi darovao samostan sv. Grgura u Vrani (kraj Biograda), obvezao plaćati mu 200 bizantskih zlatnika godišnje te sprečavati prodaju ljudi u ropstvo kao i da će pomagati Crkvu i sirotinju

- krunidba Dmitra Zvonimira označava potpunu pobjedu reformnog pokreta na istočnoj jadranskoj obali

ZVONIMIROVA VLADAVINA

- Dmitar Zvonimir je slijedio običaje svojih prethodnika te je samostane i crkve bogato darivao

- najpoznatije njegovo darivanje zabilježeno je nedugo nakon njegove smrti na kamenoj ploči pronađenoj u Jurandvoru kraj Baške na otoku Krku

- Bašćanska ploča govori o Zvonimirovom darivanju zemljišta samostanu sv. Lucije u Baškoj, a pisana je hrvatskim jezikom i glagoljicom te je najvažniji glagoljski spomenik hrvatskog srednjovjekovlja

- na Bašćanskoj ploči je prvi put u povijesti ime Hrvat i ime jednog hrvatskog vladara zabilježeno na hrvatskom jeziku

- Bašćanska ploča je sažetak Zvonimirove darovnice zapisane u samostanskom kartularu, uklesane na lijevi plutej u crkvi sv. Lucije, a sadrži čak 100 riječi u 13 redaka, a dao ju je uklesati opat Držiha

- uz Bašćansku ploču nastali su i mnogi drugi spomenici pisani glagoljicom, stoga je Zvonimirovo doba vrijeme procvata glagoljice

- za Zvonimirove vladavine nastavlja se proces stapanja hrvatskog zaleđa i obale

- Zvonimir je održavao odlične odnose s dalmatinskim gradovima, a od njegova prijateljstva s splitskim nadbiskupom Lovrom najviše je koristi imala splitska crkva koju je Zvonimir više puta darivao

- Zvonimirova vladavina je doba dobrobiti i blagostanja, država je stabilna i mirna, bez previše potresa i nemira

- Normani su ratovali protiv Bizanta tako da nisu mogli prijetiti Hrvatskoj, a čak je Zvonimir sa hrvatskom mornaricom sudjelovao u normanskom osvajanju Drača

- završen je sukob između reformne i protureformne stranke, djelatnost „popova glagoljaša“ je prešutno odobrena, a obnovljena je i ninska biskupija

ZVONIMIROVA SMRT

- Dmitar Zvonimir umro je oko 1089. g., a historiografija je dugo raspravljala je li smrt bila prirodna ili je ubijen

- isprava kralja Stjepana II. iz 1089. g. uopće ne spominje nasilnu smrt Dmitra Zvonimira

- „Ljetopis popa Dukljanina“ donosi vijest o kraljevu ubojstvu, gdje se govori kako je narod na skupu kod pet crkava na Kosovu polju kod Knina ubio Dmitra Zvonimira nakon što ih je kralj pozvao u Križarski rat

- Dukljaninova verzija je vjerojatno legenda, što nam potvrđuju i povijesne činjenice -> papa Urban II. je poziv u Križarski rat uputio tek šest godina nakon navodnog ubojstva

- Radovan, sin Dmitra Zvonimira umro je još kao dijete

- Dmitra Zvonimira naslijedio je Stjepan II. (1089. - 1091.), a budući da je bio već vrlo star nakon svega dvije godine vladavine je umro i Hrvatska je zapala u razdoblje borbi za prijestolje