Povijest II. lekcija XV. : Zemlje europskog Sredozemlja - Apeninski i Pirinejski poluotok

NAJSTARIJA POVIJEST VENECIJE

- Venecija je utemeljena 452. g. kada se dio stanovništva sjevernotalijanskih gradova sklonio pred barbarima  na otočiće u venecijanskoj laguni

- u to doba Venecija priznaje bizantskog cara, a bila je podvrgnuta egzarhu u Raveni

- od kraja VII. st. na čelu Venecije se nalazi dužd kojeg su birali sami Mlečani

- nakon pada Ravene 751. g. Venecija ostaje jedini bizantski oslonac u sjevernoj Italiji, što ona koristi za jačanje političke autonomije i postaje glavni posrednik u trgovini Istok - Zapad

- kako bi osigurala razvoj svoje trgovine, Venecija nastoji ovladati i pomorskim plovidbenim putovima, posebice istočnom obalom Jadrana što je dovodi u sukob s hrvatskim vladarima

- u vrijeme kada bizantski car Aleksije I. Komnen oslobađa Veneciju plaćanja trgovačkih pristojbi (nagrada u borbi protiv Normana), Venecija je nezavisna republika

- do početka XI. st. mletački duždevi su zemljom vladali gotovo apsolutistički, no jačanjem starih plemićkih obitelji dovodi do ograničenja duždeve moći

- stoga se kao najviše zakonodavno tijelo s vremenom formiralo Veliko vijeće

- Veliko vijeće je biralo 6 članova Malog vijeća (Sinjorije) kojemu je predsjedao dužd i koje je imalo funkciju izvršne vlasti

VENECIJA I GENOVA - TALIJANSKE TRGOVAČKE VELESILE

- XII. st. za Veneciju označava prekretnicu u njenoj povijesti budući da je tijekom tog stoljeća stekla prevlast na Jadranu te je počela preuzimati glavnu ulogu u trgovini s Istokom

- nakon Četvrtog križarskog rata za svoje usluge u zauzimanju Carigrada kao nagradu Venecija dobiva tri osmine bivšeg Bizantskog Carstva te monopol u trgovini s Istokom

-  glavni suparnik Venecije u trgovini s Istokom bila je velika talijanska trgovačka komuna Genova

- kada je 1261. g. nicejski car Mihajlo VIII. Paleolog uz pomoć Genove obnovio Bizantsko Carstvo, Genova dobiva trgovačke povlastice te istišće Veneciju i preuzima povlašteni položaj u trgovini s Istokom

- unutarnje borbe između pojedinih trgovačkih obitelji za vlast u gradu u XIV. st. slabe Genovu, a konačan udarac njezinoj moći označava poraz od Venecije u Bitki kod Chiogge 1381. g.

- prevlast na istočnom Sredozemlju i monopol u trgovini s Istokom ponovno se vraća u ruke Venecije

FIRENCA

- za razliku od Venecije i Genove, Firenca (Firenze) svoj uspon ne duguje trgovini, već proizvodnji sukna i bankarstvu

- firentinske vunene i svilene tkanine bile su tražene po čitavoj Europi, a firentinski bankari su postaju glavni papini sakupljači poreza

- politička vlast u gradu, koji je tijekom XIV. st. osvojio niz susjednih gradova, bila je u rukama nekoliko bogatih obitelji

- pokušaji uključivanja nižih slojeva u vlast izazivaju česte unutarnje sukobe koji su dosegli svoj vrhunac 1378. g. u pobuni čompa (najamnih radnika u manufakturama sukna)

- oni su, u savezu s sitnim trgovcima i obrtnicima, izvršili prevrat  i nakratko preuzeli vlast, no još iste je godine pobuna ugušena

- u XV. st. vlast u Firenci preuzima obitelji Medici, a njen je poglavar Cosimo Stariji postao gospodarom Firence 1434. g. podijelivši sve važnije gradske službe članovima svoje obitelji

- za vladavine obitelji Medici Firenca je postala središtem umjetničkog i intelektualnog života Italije i jednim od središta renesanse, a za to je osobito zaslužan Cosimov unuk Lorenzo Veličanstveni

JUŽNA ITALIJA I SICILIJA

- Normani su s juga Italije i sa Sicilije istisnuli Saracene te su 1130. g. ujedinili ta dva područja u Kraljevstvo Sicilije

- Kraljevstvo Sicilije je zaustavilo islamsku ekspanziju s juga te je zbog svoje tolerantne politike odigrala ulogu posrednike između latinske, grčke i arapske kulture

- krajem XII. st. Kraljevstvom Sicilije je zavladala njemačka dinastija Hohenstauf, čime je to kraljevstvo za neko vrijeme bilo sjedinjeno s Njemačkim Carstvom

- car Fridrik II. Hohenstauf (1212. - 1250.) je većinu svoje vladavine proveo na kraljevskom dvoru u Palermu

- Sicilijansko Kraljevstvo je za vladavine cara Fridrika II. postalo jednom od najbolje organiziranih i gospodarskih bogatijih europskih država

- Fridrik II. je ukinuo sve feudalne povlastice te je po prvi put u Europi javne službe povjerio državnim činovnicima, dok je Kraljevstvo Sicilije učinio vodećim proizvođačem žita u Europi

- njegovom odlukom je 1224. g. u Napulju osnovano sveučilište

- nakon izumrća Hohenstaufovaca južna Italija je 1268. g. prešla u ruke Karla Anžuvinskog, brata francuskog kralja Luja IX.

- Karlo Anžuvinski je kraljevsku rezidenciju iz Palerma premjestio u Napulj, a domaću je aristokraciju potisnuo te je nadomjestio francuskim činovnicima, dok je arapske naseobine uništio

- bezobzirna vladavina Karla Anžuvinskog dovela je 1282. g. do ustanka, tzv. Sicilijanske večernice, u kojem je francuska vlast zbačena i zamijenjena vlašću aragonskih kraljeva

- jug Italije je tako podijeljen na dva dijela: Sicilijom su zavladali Aragonci, a jugom poluotoka su vladali Anžuvinci

- ova dva područja su ujedinjena sredinom XV. st. kada su aragonski kraljevi, osvojivši južnu Italiju, osnovali Kraljevstvo Obiju Sicilija

PIRENEJSKI POLUOTOK

- države Pirenejskog poluotoka nastalu su u procesu oslobađanja (rekonkviste) od islamskih osvajača

- ključna godina u oslobađanju bila je 1212. g. kada su u Bitki kod Las Navas de Tolosa ujedinjene vojske španjolskih kraljevstva (Aragon, Kastilja i Leon) i Portugala odnijele odlučnu pobjedu

- muslimanski otopor je tom pobjedom slomljen i rekonkvista je sve brže napredovala

- tijekom XIII. i XIV. st. vodeće sile na poluotoku bile su Aragon i Kastilja

- Aragon je bio izrazito pomorska zemlja te jedna od najjačih sredozemnih država koja je vladala Balearima, Sicilijom, Sardinijom i Napuljem

- Kastilja je bila izrazito kontinentalna zemlja te je stoga predstavljala pokretačku snagu rekonkviste

- dvije države su se ujedinile 1469. g. u Kraljevinu Španjolsku ženidbom kastiljske kraljice Izabele i aragonskog kralja Ferdinanda

- za njihove vladavine, 1492. g. osvojena je Granada posljednja islamska država u Španjolskoj, a muslimansko i židovsko stanovništvo je tada u velikom broju napustilo Španjolsko jer nisu htjeli biti pokršteni i obraćeni na kršćanstvo

- rekonkvista Portugala završena je sredinom XIII. st., kada su Arapi protjerani s juga Portugala

- Portugal je bio uglavnom pošteđen vanjskih napada i unutarnjih nemira tako da se je razvio kao poljoprivredna i pomorska zemlja

- 1415. g., osvajanjem afričkog grada Ceute, Portugal je započeo s prekomorskim istraživanjima i ekspanzijom