USPON I PAD DINASTIJE
KOMNEN
- krajem XI. st.
Bizantsko Carstvo se suočava s Turcima
Seldžucima i Normanima
- Turci Seldžuci
su u bitki kod Manzikerta u Armeniji
1071. g. porazili Bizant te na
području Male Azije stvorili svoju državu - Sultanat Rum (Ikonijski
sultanat)
- istovremeno Normani
otimaju Bizantu sve bizantske posjede u
južnoj Italiji i na Siciliji
osvojivši 1071. g. grad Bari, posljednje bizantsko uporište u južnoj
Italiji
- Normani se nisu
zaustavili na tome, već su odlučili osvojiti i bizantske balkanske posjede
- u takvim okolnostima na bizantsko prijestolje dolazi dinastija Komnen, za čije je vladavine Bizant
doživio svoj posljednji veći uspon
- prvi car iz
dinastije Komnen bio je Aleksije I.
Komnen (1081. - 1118.) koji se je na početku vladavine morao suočiti s
normanskim napadima
- 1085. g. Normani
su osvojili Drač te su krenuli prema
Solunu i Carigradu, ali je Bizant uz
pomoć Venecije izašao kao pobjednik
- kao nagradu za pomoć, Venecija
je od Bizanta dobila trgovačke povlastice kojima je stekla monopol u trgovini s
Istokom
- Ivan II. i Emanuel I. (1143. - 1180.) tijekom prve polovice XII. st. uspjeli su
obnoviti bizantsku vlast i na zapadu i na istoku, pokušavajući vratiti granice
Bizanta iz doba Bazilija II.
- Emanuel I. se
je zanosio mišlju da uz pomoć pape obnovi Rimsko Carstvo, ali njegove želje
nisu bile u skladu s mogućnostima budući da je pod kraj svoje vladavine jedva
branio granice Bizanta
LATINSKO CARSTVO
- križari su 1204. g.
zauzeli Carigrad i srušili Bizantsko Carstvo, te su na tom
području osnovali 4 države od kojih
je najvažnije bilo Latinsko Carstvo
sa sjedištem u Carigradu
- Nikita Konijat,
bizantski povjesničar, je opisao trodnevno pljačkanje Carigrada od strane
križara
- poraženi Bizantinci
su na području svog negdašnjeg carstva osnovali svoje 3 države sa središtima u Epiru,
Trapezuntu i Niceji
- te su države nastavile
pružati otpor križarima nastojeći obnoviti Bizantsko Carstvo
- Latinsko Carstvo
je utemeljeno na zapadnoeuropskim
feudalnim osnovama, a društveno elitu je činilo francusko i mletačko
plemstvo
- u Latinskom Carstvu
je uspostavljena katolička crkvena
hijerarhija kojoj je bilo podređeno pravoslavno svećenstvo, a njezin
poglavar je bio latinski patrijarh
Carigrada
- Latinsko Carstvo,
okruženo neprijateljima sa svih strana, je ubrzo izgubilo većinu svog područja
te je 1261. g. pao i sam Carigrad,
kojeg je uz pomoć Genove (glavni
mletački konkurent) osvojio nicejski car Mihajlo
VIII. Paleolog i učinio ga prijestolnicom obnovljenog Bizantskog Carstva
BIZANT NA BALKANU
- avarsko-slavenske
provale na bizantski teritorij nakon pada Sirmiuma (Srijemska Mitrovica) 582.
g. uzrokuju trajno slavensko
naseljavanje Balkana
- dolazi do formiranja slavenskih plemenskih oblasti (sklavinija) na prostoru od donjeg
Dunava do Peloponeza
- premda je Bizant od
sredine VII. st. ulagao napore da uspostavi vlast na Balkanu, ipak nije
mogao spriječiti formiranje trajnijih državnih tvorevina balkanskih Slavena
- snaga i veličina država poput Duklje (Zete), Raške i Bugarske u znatnoj je mjeri ovisila o trenutnoj snazi Bizanta, a
svoju su samostalnost postigle zahvaljujući
slabljenju Bizanta
- Bugarska,
najjača od tih država, postala je prvorazredna sila koji je dugi niz godina
stajala uz bok samom Bizantu
DUKLJA - ZETA
- Duklja se
prostirala duž istočne jadranske obale od
ušća Drima do Boke kotorske, obuhvaćajući i njeno zaleđe, a naziv je dobila
po rimskom gradu Doclei (nedaleko
današnje Podgorice)
- povijest Duklje do
XI. st. je slabo poznata, a u Ljetopisu
popa Dukljanina oblast Duklje
poistovjećuje s Crvenom Hrvatskom, a
njene stanovnike s Hrvatima
- od XI. st. ova
se oblast spominje pod nazivom Zeta,
a svoj uspon započinje pod Stjepanom
Vojislavom koji je iskoristio slabljenje Bizanta nakon smrti cara Bazilija
II. te je od 1035. g. više puta
dizao ustanke protiv bizantske vlasti
- zbog brdovitog područja većina je bizantskih ekspedicija
završavala neuspjehom i velikim
gubicima, o čemu nam svjedoči i bizantski pisac Kedren
- takav razvoj događaja dovodi do osamostaljenja Zete, a njena samostalnost je službeno potvrđena u
vrijeme Vojislavova nasljednika Mihajla
Zetskog, kojeg je papa Grgur VII.
priznao za samostalnog vladara 1077. g.
- vrhunac srednjovjekovne povijesti Zeta doživljava u vrijeme kralja
Bodina koji je u svojim rukama držao Travunju
i Zahumlje (krajeve zapadno od
Duklje koje je stekao njegov otac Mihajlo), svoju je vlast proširio i na Bosnu i Rašku
- Barska biskupija
je za vladavine Bodina uzdignuta u rang nadbiskupije
(1089. g.)
- nakon Bodinove
smrti Zeta je ponovno potpala pod bizantsku vlast
RAŠKA - SRBIJA
- razvitak srednjovjekovne Raške ili Srbije
započinje u porječjima rijeka Pive, Tare, Lima i gornje Drine
- naziv Raška
potječe od mjesta Stari Ras, koje je
dugo vremena bilo političko središte te slavenske oblasti
- u prvim stoljećima dolazi do sukoba s Bizantom i Bugarskom budući da su oni naizmjence vladali Raškom i postavljali svoje kandidate na raško prijestolje
- samostalni politički razvoj Srbije započinje s Stefanom Nemanjom, koji je oko 1170. g. postao županom u Srbiji
- Stefan Nemanja ubrzo
proširuje svoju oblast te potkraj XII. st. osvaja Zetu, dok se
pred kraj života povlači u manastir na
Svetu goru te vlast ostavlja svom sinu Stjepanu
(Stefanu)
- u manastiru na Svetoj gori kao redovnik živio je Nemanjin najmlađi
sin Rastko, poznatiji kao sv. Sava
- Nemanjin nasljednik Stefan
Nemanjić raskida sve odnose s bizantom te saveznika pronalazi u rimskom papi koji mu 1217. g. šalje kraljevsku krunu
- 1219. g.
zalaganjem sv. Save, Srbija dobiva autokefalnu (samostalnu) arhiepiskopiju u
Žiči, a arhiepiskopom je postao upravo sv.
Sava
- za slabih Stjepanovih nasljednika Srbija je zapala u
razdoblje kriza i postala ovisna o
Bizantu te je takvo stanje potrajalo do
XIV. st. stoljeća kada je Srbija pod carem
Dušanom postala najmoćnija država na Balkanu
RAZDOBLJE DRUGOG
BUGARSKOG CARSTVA
- nakon propasti Simeonova
carstva u X. st. i Samuilova Makedonsko-Bugarskog
Carstva početkom XI. st. Bugarska je
za duže vrijeme postala bizantskom
pokrajinom
- bizantski pokušaji da se Bugari pomoću Crkve i grčkog jezika
heleniziraju dovode do čestih pobuna
- jedna takva pobuna izbija 1185. g. pod vodstvom braće Ivana
Asena i Petra, a završila je
obnovom bugarske neovisnosti
- njihov brat i nasljednik Kalojan (1197. - 1207.),
kako bi prisilio i Bizant da službeno prizna novonastalo stanje, nakratko
priznaje papu kao vrhovnog crkvenog poglavara
- suočen da na taj način izgubi svaki utjecaj nad Bugarskom,
Bizant je ipak priznao Kalojanu carski
naslov i autokefalnost Bugarske
pravoslavne crkve
- za cara Ivana Asena
II. (1218. 1241.) svoj vrhunac doživljava Drugo Bugarsko Carstvo sa središtem u gradu Trnovu
- slično kao i Simeon
u X. st., i Ivan Asen II. pkušava
stvoriti veliko bugarsko-bizantsko carstvo pod svojim vodstvom, a granice
Drugog Bugarskog Carstva prostirale su se od
obala Crnog mora do obala Jonskog i
Jadranskog mora
- slabi nasljednici Ivana
Asena II. nisu uspjeli očuvati moć Bugarske koja je u XIV. st. potpala pod vlast Turaka Osmanlija
Nema komentara:
Objavi komentar