Povijest II. lekcija XIV. : Bizant i balkanske zemlje

USPON I PAD DINASTIJE KOMNEN

- krajem XI. st. Bizantsko Carstvo se suočava s Turcima Seldžucima i Normanima

- Turci Seldžuci su u bitki kod Manzikerta u Armeniji 1071. g. porazili Bizant te na području Male Azije stvorili svoju državu - Sultanat Rum (Ikonijski sultanat)

- istovremeno Normani otimaju Bizantu sve bizantske posjede u južnoj Italiji i na Siciliji osvojivši 1071. g. grad Bari, posljednje bizantsko uporište u južnoj Italiji

- Normani se nisu zaustavili na tome, već su odlučili osvojiti i bizantske balkanske posjede

- u takvim okolnostima na bizantsko prijestolje dolazi dinastija Komnen, za čije je vladavine Bizant doživio svoj posljednji veći uspon

- prvi car iz dinastije Komnen bio je Aleksije I. Komnen (1081. - 1118.) koji se je na početku vladavine morao suočiti s normanskim napadima

- 1085. g. Normani su osvojili Drač te su krenuli prema Solunu i Carigradu, ali je Bizant uz pomoć Venecije izašao kao pobjednik

- kao nagradu za pomoć, Venecija je od Bizanta dobila trgovačke povlastice kojima je stekla monopol u trgovini s Istokom

- Ivan II. i Emanuel I. (1143. - 1180.) tijekom prve polovice XII. st. uspjeli su obnoviti bizantsku vlast i na zapadu i na istoku, pokušavajući vratiti granice Bizanta iz doba Bazilija II.

- Emanuel I. se je zanosio mišlju da uz pomoć pape obnovi Rimsko Carstvo, ali njegove želje nisu bile u skladu s mogućnostima budući da je pod kraj svoje vladavine jedva branio granice Bizanta

LATINSKO CARSTVO

- križari su 1204. g. zauzeli Carigrad i srušili Bizantsko Carstvo, te su na tom području osnovali 4 države od kojih je najvažnije bilo Latinsko Carstvo sa sjedištem u Carigradu

- Nikita Konijat, bizantski povjesničar, je opisao trodnevno pljačkanje Carigrada od strane križara

- poraženi Bizantinci su na području svog negdašnjeg carstva osnovali svoje 3 države sa središtima u Epiru, Trapezuntu i Niceji

- te su države nastavile pružati otpor križarima nastojeći obnoviti Bizantsko Carstvo

- Latinsko Carstvo je utemeljeno na zapadnoeuropskim feudalnim osnovama, a društveno elitu je činilo francusko i mletačko plemstvo

- u Latinskom Carstvu je uspostavljena katolička crkvena hijerarhija kojoj je bilo podređeno pravoslavno svećenstvo, a njezin poglavar je bio latinski patrijarh Carigrada

- Latinsko Carstvo, okruženo neprijateljima sa svih strana, je ubrzo izgubilo većinu svog područja te je 1261. g. pao i sam Carigrad, kojeg je uz pomoć Genove (glavni mletački konkurent) osvojio nicejski car Mihajlo VIII. Paleolog i učinio ga prijestolnicom obnovljenog Bizantskog Carstva

BIZANT NA BALKANU

- avarsko-slavenske provale na bizantski teritorij nakon pada Sirmiuma (Srijemska Mitrovica) 582. g. uzrokuju trajno slavensko naseljavanje Balkana

- dolazi do formiranja slavenskih plemenskih oblasti (sklavinija) na prostoru od donjeg Dunava do Peloponeza

- premda je Bizant od sredine VII. st. ulagao napore da uspostavi vlast na Balkanu, ipak nije mogao spriječiti formiranje trajnijih državnih tvorevina balkanskih Slavena

- snaga i veličina država poput Duklje (Zete), Raške i Bugarske u znatnoj je mjeri ovisila o trenutnoj snazi Bizanta, a svoju su samostalnost postigle zahvaljujući slabljenju Bizanta

- Bugarska, najjača od tih država, postala je prvorazredna sila koji je dugi niz godina stajala uz bok samom Bizantu

DUKLJA - ZETA

- Duklja se prostirala duž istočne jadranske obale od ušća Drima do Boke kotorske, obuhvaćajući i njeno zaleđe, a naziv je dobila po rimskom gradu Doclei (nedaleko današnje Podgorice)

- povijest Duklje do XI. st. je slabo poznata, a u Ljetopisu popa Dukljanina oblast Duklje poistovjećuje s Crvenom Hrvatskom, a njene stanovnike s Hrvatima

- od XI. st. ova se oblast spominje pod nazivom Zeta, a svoj uspon započinje pod Stjepanom Vojislavom koji je iskoristio slabljenje Bizanta nakon smrti cara Bazilija II. te je od 1035. g. više puta dizao ustanke protiv bizantske vlasti

- zbog brdovitog područja većina je bizantskih ekspedicija završavala  neuspjehom i velikim gubicima, o čemu nam svjedoči i bizantski pisac Kedren

- takav razvoj događaja dovodi do osamostaljenja Zete, a njena samostalnost je službeno potvrđena u vrijeme Vojislavova nasljednika Mihajla Zetskog, kojeg je papa Grgur VII. priznao za samostalnog vladara 1077. g.

- vrhunac srednjovjekovne povijesti Zeta doživljava u vrijeme kralja Bodina koji je u svojim rukama držao Travunju i Zahumlje (krajeve zapadno od Duklje koje je stekao njegov otac Mihajlo), svoju je vlast proširio i na Bosnu i Rašku

- Barska biskupija je za vladavine Bodina uzdignuta u rang nadbiskupije (1089. g.)

- nakon Bodinove smrti Zeta je ponovno potpala pod bizantsku vlast

RAŠKA - SRBIJA

- razvitak srednjovjekovne Raške ili Srbije započinje u porječjima rijeka Pive, Tare, Lima i gornje Drine

- naziv Raška potječe od mjesta Stari Ras, koje je dugo vremena bilo političko središte te slavenske oblasti

- u prvim stoljećima dolazi do sukoba s Bizantom i Bugarskom budući da su oni naizmjence vladali Raškom i postavljali svoje kandidate na raško prijestolje

- samostalni politički razvoj Srbije započinje s Stefanom Nemanjom, koji je oko 1170. g. postao županom u Srbiji

- Stefan Nemanja ubrzo proširuje svoju oblast te potkraj XII. st. osvaja Zetu, dok se pred kraj života povlači u manastir na Svetu goru te vlast ostavlja svom sinu Stjepanu (Stefanu)

- u manastiru na Svetoj gori kao redovnik živio je Nemanjin najmlađi sin Rastko, poznatiji kao sv. Sava

- Nemanjin nasljednik Stefan Nemanjić raskida sve odnose s bizantom te saveznika pronalazi u rimskom papi koji mu 1217. g. šalje kraljevsku krunu

- 1219. g. zalaganjem sv. Save, Srbija dobiva autokefalnu (samostalnu) arhiepiskopiju u Žiči, a arhiepiskopom je postao upravo sv. Sava

- za slabih Stjepanovih nasljednika Srbija je zapala u razdoblje kriza i postala ovisna o Bizantu te je takvo stanje potrajalo do XIV. st. stoljeća kada je Srbija pod carem Dušanom postala najmoćnija država na Balkanu

RAZDOBLJE DRUGOG BUGARSKOG CARSTVA

- nakon propasti Simeonova carstva u X. st. i Samuilova Makedonsko-Bugarskog Carstva početkom XI. st. Bugarska je za duže vrijeme postala bizantskom pokrajinom

- bizantski pokušaji da se Bugari pomoću Crkve i grčkog jezika heleniziraju dovode do čestih pobuna

- jedna takva pobuna izbija 1185. g. pod vodstvom braće Ivana Asena i Petra, a završila je obnovom bugarske neovisnosti

- njihov brat i nasljednik Kalojan (1197.  - 1207.), kako bi prisilio i Bizant da službeno prizna novonastalo stanje, nakratko priznaje papu kao vrhovnog crkvenog poglavara

- suočen da na taj način izgubi svaki utjecaj nad Bugarskom, Bizant je ipak priznao Kalojanu carski naslov i autokefalnost Bugarske pravoslavne crkve

- za cara Ivana Asena II. (1218. 1241.) svoj vrhunac doživljava Drugo Bugarsko Carstvo sa središtem u gradu Trnovu

- slično kao i Simeon u X. st., i Ivan Asen II. pkušava stvoriti veliko bugarsko-bizantsko carstvo pod svojim vodstvom, a granice Drugog Bugarskog Carstva prostirale su se od obala Crnog mora do obala Jonskog i Jadranskog mora

- slabi nasljednici Ivana Asena II. nisu uspjeli očuvati moć Bugarske koja je u XIV. st. potpala pod vlast Turaka Osmanlija