UZROCI KRIŽARSKIH
RATOVA
- u srednjem vijeku je Crkva kao oblik pokore često određivala
hodočašće u Svetu zemlju
- bizantski carevi, a potom i arapski kalifi koji su vladali
Svetom zemljom su stoljećima gostoljubivo
primali hodočasnike, no u XI. st.
Svetu zemlju su zauzeli Turci Seldžuci, koji su počeli uznemirivati hodočasnike
- u Europi se tada javila želja za oslobađanjem svetih mjesta kršćanstva iz ruku nevjernika
- okolnosti za pokretanje rata bile su osobito povoljne krajem XI. st. kada je bizantski car Aleksije I. Komnen, suočen s napadima
Turaka Seldžuka, zamolio papu Urbana II.
za pomoć u borbi protiv zajedničkog neprijatelja, obećavši zauzvrat sjedinjenje Istočne i Zapadne Crkve
POZIV PAPE URBANA II.
- papa Urban II.
je 1095. g. na Saboru u Clermontu (Francuska) pozvao kršćane da prestanu s
međusobnim borbama te da upotrijebe svoje oružje kako bi izbavili sveta mjesta
iz ruku nevjernika
- svakom tko bi pošao u rat bilo je obećano oproštenje
grijeha i vječni život, a okupljeno mnoštvo je uzvratilo oduševljenim usklikom
„Bog to želi!“
- kao znak svoje borbe vitezovi su na odore prišili crvene križeve, po čemu su nazvani križarima, a njihovi pohodi križarskim ratovima
- od ukupno 8
križarskih ratova, samo su prva 4
vrijedna spomena, dok su kasniji
ratovi (uz slabiji odaziv) završili bez
ikakvih rezultata
PRVI KRIŽARSKI RAT
(1096. - 1099.)
- u Prvi križarski
rat su 1096. g. stihijski
kretali njemački i francuski seljaci, pod vodstvom Petra Amijenskog (Pustinjaka)
- budući da su bili neorganizirani
i slabo naoružani, bez ikakvog
vojnog iskustva, neposredno po dolasku u Malu Aziju su bili u potpunosti potučeni
- u međuvremenu su odredi vitezova sa zapada 1097. g. stigli do Carigrada i tom je
prigodom došlo do prvih sukoba između njih i Bizanta, a ti će sukobi obilježiti
sve križarske ratove
- razlog sukoba ležao je u različitosti ciljeva budući da je bizantski car u križarima vidio sredstvo pomoću kojeg bi vratio svoje
izgubljene posjede, dok su križari na osvojenom području htjeli osnovati svoje države
- nakon što su prešli Malu Aziju, križari su osvojili čitavu Palestini i priobalje
Sirije, da bi 1099. g. osvojili i
sam Jeruzalem
- Prvi križarski rat
je ispunio svoj cilj, Sveta zemlja je
bila oslobođena, a na osvojenom području bio je osnovan niz križarskih država
- najznačajnija država bila je Jeruzalemska Kraljevina, dok su Antiohijska Kneževina, Grofovija
Edessa i Grofovija Tripoli bile
nominalno ovisne o njoj
- u te države je bio prenijet
feudalni sustav koji je vladao na zapadu, dok je važnu ulogu imala trgovina
u kojoj su glavnu riječ vodili Venecija i Genova
- dosegnuvši svoj vrhunac
oko 1130. g., križarska osvajanja su počela opadati
- slabljenju je pridonijela i nestabilnost križarskih država koje su često međusobno ratovale i u kojima je središnja vlast bila izrazito slaba
DRUGI KRIŽARSKI RAT
(1147. - 1149.)
- Drugi križarski rat
izbio je zbog pada Grofovije Edesse,
koja je bila predstraža i zaštita križarskih država u Siriji
- bizantski car je križare dočekao vrlo negostoljubivo,
čineći sve da ih odvrati od istoka, pa je među njima ponovno došlo do sukoba
- iscrpljeni tim borbama, križari su nakon bezuspješnog zauzimanja Damaska
odustali od pothvata
TREĆI KRIŽARSKI RAT (1189.
- 1193.)
- povod Trećem
križarskom ratu bio je pad
Jeruzalema
- u tom ratu sudjeluju njemački car Fridrik I. Barbarossa, francuski kralj Filip II. August te engleski kralj Rikard Lavljeg Srca
- za ovaj rat je karakteristično da su u njemu do osobitog
izražaja došle nacionalne opreke između
samih križara
- rat je završio bez većih uspjeha, osvajanjem Accre, koja je postala novom prijestolnicom Jeruzalemske Kraljevine
ČETVRTI KRIŽARSKI RAT
(1201. - 1204.)
- Četvrti križarski
rat pokrenuli su talijanski i francuski vitezovi koji su na poziv pape Inocenta III. namjeravali napasti Egipat
- kad su se križari skupili u Veneciji nisu imali dovoljno
za prijevoz pa ih je mletački dužd Henrik
Dandolo nagovorio da kao naknadu za prijevoz, pomognu Mlečanima 1202. g. osvojiti Zadar
- Mlečanima nije odgovarao križarski napad na Egipat
zbog njihove trgovačke veze s Egipćanima, pa su stoga nagovorili križare da za bogatu nagradu na prijestolje vrate
bizantskog cara Izaka II. Angela
- križari su 1204. g.
ušli u Carigrad i vratili Izaka II.
Angela na prijestolje, no ubrzo su ga svrgnuli Grci, pa su križari na juriš zauzeli Carigrad, srušili Bizantsko Carstvo i osnovali križarsko Latinsko Carstvo
DUHOVNO-VITEŠKI
REDOVI
- glavnu obrambenu snagu križarskih država predstavljali su duhovno-viteški redovi, osnovani nedugo
nakon završetka Prvog križarskog rata
- najstariji duhovno-viteški red bili su templari ili hramovci koji su osnovani
1119. g.
- naziv su dobili po svom sjedištu koje se nalazilo
neposredno uz stari jeruzalemski hram
kralja Salamona, a njihova glavna zadaća bila je pružanje zaštite hodočasnicima
- 1120. g.
osnovani su ivanovci ili hospitalci, a proistekli su iz bratovštine
koja je koja je osnovana krajem XI. st. radi pružanja skrbi bolesnim
hodočasnicima
- svoje su ime ivanovci
dobili po crkvi sv. Ivana Krstitelja u
Jeruzalemu uz koju se nalazio njihov hospital (bolnica) za hodočasnike koji
su išli u Svetu zemlju
- teutonci su osnovani 1190. g. u Accri, a predstavljaju organizaciju njemačkih vitezova
- početkom XIII. st.
red je prenio svoju djelatnost u Prusku,
gdje je osnovana redovnička država s ciljem širenja kršćanstva na Baltiku
- nakon pada posljednjih križarskih uporišta na istoku, duhovno-viteški redovi povukli su se u
Europu
- templari, koji
su uvelike pridonijeli razvoju europskog
bankarstva, ukinuti su početkom XIV.
st.
- ivanovcima je u XVI. st. središte postao otok Malta
(novo ime im je malteški vitezovi;
skrbe za izbjeglice i žrtve rata)
- teutoncima je središte Austrija, a bave se vjerskim i
humanitarnim radom
POSLJEDICE KRIŽARSKIH
RATOVA
- iako su završili
neuspjehom, posljedice koje su za sobom ostavili utjecale su na daljnji gospodarski, društveni i kulturni razvoj
Europe
- križarski ratovi su za Europu značili oslobađanje od trgovačkog monopola Bizanta i Arapa, ubrzavanje privrednih promjena te afirmaciju novčane privrede i razmjene
- zbog velike potrebe za vojnom opremom, veliki uspjeh je
doživjela i obrtnička proizvodnja
- najveću korist od križarskih ratova izvukli su talijanski gradovi, koji su postali
glavni posrednici u trgovini između Istoka i Zapada
- razvoj trgovine i obrta, kojima se je bavilo građanstvo, dovodi do znatnog bogaćenja
i porasta političke moći ovog društvenog staleža
- dolazi do slabljenja
feudalizma budući da je feudalni zemljišni posjed prestao biti glavni izvor
bogatstva i društvo je postalo znatno manje vezano uz zemlju
- europski su trgovci, osim robe, u bizantskim i arapskim
zemljama nabavljali spise antičkih
književnika i znanstvenika, koji
su zahvaljujući arapskim prijevodima, bili sačuvani od propasti
- kulturna razmjena dovodi do općeg buđenja kultura koja je
tijekom humanizma i renesanse doživjela svoj vrhunac
KRIŽARI I HRVATSKA
- o doticaju Hrvata i križara imamo malo izvora i oni su
uglavnom križarski pisci
- o prolazu križara kroz Hrvatsku 1096. g. govore tri izvora: Rajmund
od Agilesa, Vilim Tirski te anonimni očevidac u pjesmi „Put
Karla Velikog u Jeruzalem“ (oko 1100. g.)
- izvori govore kako je Hrvatska brdovita i šumovita, a
njena unutrašnjost u to doba slabo naseljena te je zanimljivo kako su Hrvati
križare dočekali s nepovjerenjem i neprijateljski raspoloženi
- uz Prvi križarski
rat vezana je i legenda o ubojstvu
kralja Dmitra Zvonimira, kojeg su Hrvati navodno ubili jer je ovaj htio na
poziv pape ići u križarski pohod
- Geoffrey de
Villehardouin, jedan od sudionika
zauzimanja Zadra 1202. g., opisuje Zadar kao „zatvoren visokim zidovima i visokim tornjevima te da bi uzalud bilo tražiti
ljepši i bogatiji grad“
- jedini domaći pisac koji je zabilježio događaj vezan uz
križarski rat bio je Toma Arhiđakon,
koji je jedno poglavlje svoje knjige posvetio opisu polaska ugarsko-hrvatskog
kralja Andrije II. (1205. - 1235.) u
Peti križarski rat
Nema komentara:
Objavi komentar